O povijesti i djelovanju Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika govori s. Marija Jovanović

O povijesti nastanka Družbe sestara franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika i o njihovu djelovanju u Hrvatskoj i svijetu za naše slušatelje govori s. Marija Jovanović:
Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika izrasla je iz franjevačke trećoredske zajednice čiji počeci sežu u 15. stoljeće. Na početku izmjenjivale su se kroz stoljeća djevojke – trećoredice, zvane dumne (od lat. riječi domina – gospođa) nastanjene uz crkvu na Dančama. Danče se prvi put izravno spominju u arhivskim knjigama prvom polovicom XV. stoljeća. Srednjovjekovna Europa je bila stalno izložena različitim epidemijama od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. 1430. vlasti Republike odlučuju da se ljude zaražene kugom smjesti izvan Grada, na Danče. Zbog učestalih i teških epidemija Veliko vijeće 1457. god. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti, s grobljem za ukop siromaha (citiram)“koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen” (Consilium rogatorum, knjiga XV, str. 182, Državni arhiv Dubrovnik).
Crkvica je i danas drago svetište Dubrovčana, a da je tako od davnina svjedoče sačuvani zavjetni darovi u crkvi: dva remek djela dubrovačkih slikara L. Dobričevića (15. st.) i N. Božidarevića (16. st.) te mnogobrojne zavjetne pločice uz Gospin oltar. Pomorci su osobito privrženi Gospi od Danača. Nadaleko je poznat običaj da brodovi pozdravljaju Gospu, a sestre uzvraćaju zvonjavom zvona. Prema nekim izvorima ta dirljiva tradicija počinje negdje polovicom XVII. stoljeća. Uz crkvu je stanovao i svećenik koji se brinuo za duhovne potrebe okuženih. Uz njega su bila i dva poslužnika.
Pobožne djevojke, trećoredice sv. Franje, prethodnice današnjih sestara, spominju se na Dančama već polovicom 15. stoljeća kao «Mantellate Francescane» što se može vidjeti iz dokumenta Dubrovačkog državnog arhiva (I. Consilium rogatorum 1456. – 1458. - Knj. 15.) Možemo pretpostaviti da su i one – u franjevačkom trećoredskom duhu – vršile djela kršćanskog milosrđa dvoreći okužene. Dokumenti (DAD) iz 1644. navode da su dumne – trećoredice ostale kao čuvarice crkve i groblja na Dančama jer je u to vrijeme lazaret preseljen na Ploče. Posluživale su bolesnike i umiruće po kućama, a uzdržavale su se ručnim radom (tkanjem, šivanjem). Bile su cijenjene zbog svog skrovitog i mukotrpnog načina života, a mnogi su Dubrovčani dolazeći u Gospino svetište, kod dumnica, kako su ih zvali, pronalazili duhovno utočište. U trećoredsku zajednicu na Dančama djevojke su mogle ući samo uz dozvolu biskupa. Franjevci iz samostana Male braće bili su duhovni asistenti zajednice, a obred oblačenja vršio bi župnik župe sv. Andrije kojoj Danče pripadaju i danas. Godine 1709. zajednica na Dančama dobiva službeni naziv Dumne trećoredice sv. Franje. Za razliku od mnogih sličnih, ova skromna zajednica je, unatoč svemu, uspjela s Božjom pomoću opstati te se početkom XIX. st. kanonski ustrojiti i preoblikovati u pravu redovničku zajednicu.
Godine 1923., dubrovački biskup Josip Marcelić dokida ustanovu doživotnog mandata poglavarice sestara na Dančama i za poglavaricu imenuje mladu i poduzetnu sestru Margaritu Milin (1893. – 1973.). Ona je sve svoje sposobnosti posvetila temeljitoj obnovi zajednice, te stoga s pravom nosi ime obnoviteljice Družbe. U njezinim nastojanjima pomagali su joj dubrovački franjevci. Godine 1925. zajednica je priznata kao samostalna ustanova i pripojena franjevačkom Redu pod nazivom “Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje” te potvrđene prve Konstitucije. Godine 1932., dozvolom dubrovačkog biskupa, Josipa Marije Carevića, ustanovljen je prvi novicijat u kući Matici na Dančama.
Nakon pravno – crkvenog utemeljenja stoljetna jednostavnost života Zajednice na Dančama počinje se naglo mijenjati. 1926. god. skromnu nastambu uz crkvu, sestre proširuju sagradivši novo krilo kuće na Dančama u kojem otvaraju učenički dom za djevojke. 1929. proširuju svoju djelatnost izvan Dubrovnika i preuzimaju franjevački samostan u Stonu gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu za djevojke. Ujedno pomažu mjesnom župniku u pastorizaciji župe. Nažalost, poslije II. svjetskog rata odgojiteljska djelatnost u zabavištu i školi prestaje, ne samo zbog ratom razrušenog samostana, nego i zbog zabrane komunističkih vlasti. Sestre i danas vrše župski apostolat u Stonu. Ujedno odlaze pomagati po okolnim župama Pelješca kad god ih župnici pozovu. Na poziv fra Leonarda Ruskovića, od 1938. do 1963. sestre djeluju u Argentini gdje razvijaju plodnu odgojiteljsku djelatnost vodeći brigu o napuštenoj i siromašnoj djeci u nekoliko zavoda, a poslije osnivaju i školu.
Poslije II. svjetskog rata Družba se pomladila i brojčano povećala. Krajem 50-tih godina prošlog stoljeća sestre počinju djelovati na više filijala Dubrovačke biskupije. (Prva otvorena filijala bijaše samostan u Pridvorju – 1956., a prva župa Putniković – 1958., (slijede franjevački samostan Cavtat, Janjina, Kuna, Šipan, Rožat, sv. Josip u Lapadu). Družba je postupno širila svoju djelatnost i na područja izvan Dubrovačke biskupije, u domovini i inozemstvu. Godine 1967. prve sestre odlaze u Njemačku, u staračke domove i na hrvatske katoličke misije. Danas sestre vode Caritasov dom za stare i nemoćne osobe u Ludwigshafenu i pastoralno djeluju na hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu. Od 1980. Družba djeluje u Kanadi, u hrvatskoj župi sv. Franje Asiškoga u Windsoru.
Na Vrhovnom kapitulu, 1973. godine Družba dobiva današnji naziv: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika, a 1983. Sveta kongregacija za redovnike i svjetovne institute, Družbu uzdiže u red ustanova papinskog prava. Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, vršiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. Sestre danas djeluju na više župa i filijala u Dubrovačkoj biskupiji: Ston, Kuna, Rožat, Mala braća – Dubrovnik i Nova Mokošica. U Stonu imaju dva samostana sv. Nikole i sv. Kuzme i Damjana. Družba djeluje na području pet biskupija u hrvatskom narodu: Dubrovnik, Zagreb (u Zagrebu sestre vode vlastitu predškolsku ustanovu - DV sv. Franje), Krk, Šibenik i Mostar. Također, prisutna je u tri biskupije u inozemstvu: Speyer i Rottenburg – Stuttgart u Njemačkoj te London u Kanadi. Najveći broj sestara djeluje na području dubrovačke biskupije, a 11 sestara djeluje izvan Hrvatske. Sestre katehiziraju, aktivne su u radu na župama, pomažući na razne načine svećenike u pastoralnom radu, bave se odgojnom djelatnošću usađujući u najmlađe kršćanske vrednote, a za njihove roditelje organiziraju duhovne obnove i rekreativne susrete, priređuju duhovne susrete za mlade, služe radeći u bolnicama ili staračkim domovima. Gdje god jesu sestre nastoje biti blizu svima potrebnima i u duhu franjevačko-trećoredske duhovnosti vršiti djela milosrđa.
Sjedište Vrhovne uprave Družbe nalazi se u Dubrovniku u kući Matici na Dančama. Sadašnja vrhovna poglavarica Družbe je s. Ružica Barić.