Stalna promatračka misija Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda simpozijem
je 16. travnja obilježila prvu obljetnicu govora koji je Benedikt XVI. 18. travnja
prošle godine, tijekom apostolskoga putovanja u Sjedinjene Američke Države, izgovorio
pred skupštinom Ujedinjenih naroda. Na prigodnom susretu u Staklenoj palači sudjelovali
su ugledni članovi diplomacije, akademskog i crkvenoga svijeta. Uvodno predavanje
održala je profesorica Mary Ann Glendon, bivša američka veleposlanica pri Svetoj Stolici. Papa
je tada govorio o poštovanju neotuđivoga dostojanstva svake osobe, to jest „vrhuncu
Božjega stvoriteljskoga nauma o svijetu i povijesti“. A to je, sa željenim mirom i
pravdom, suradnjom i supsidijarnošću bio jedan od glavnih ustanovljujućih načela
Organizacije ujedinjenih naroda - ustrajno je naglašavao Sveti Otac. Papa je rekao
kako je njegova nazočnost u Staklenoj Palači „znak poštovanja“ prema Organizaciji
ustanovljenoj 1945. godine, čija je Opća povelja omogućila raznim kulturama, pravnim
sustavima i raznim državnim uređenjima da prihvate srž temeljnih vrednota i, dakle,
prava. A ipak se svijet puno promijenio u 60 godina. U svijetu podnosimo – kako je
rekao – očiti paradoks krize višestranog konsenzusa zbog njegove podložnosti odlukama
nekolicine, premda svjetski problemi zahtijevaju zajedničko djelovanje međunarodne
zajednice; potrebno je stoga udvostručiti napore pred pritiscima da se ponovno tumače
temelji Povelje radi lakšega odstupanja od zaštite ljudskoga dostojanstva zbog uglavnom
pojedinačnih interesa. Prvenstvena je dužnost svake države zaštiti vlastito stanovništvo
od teških i trajnih kršenja ljudskih prava, također i od posljedica humanitarnih kriza,
prirodnih i posljedica ljudskoga djelovanja. Ako države nisu u stanju jamčiti takvu
zaštitu, međunarodna zajednica mora intervenirati s pravnim sredstvima koja predviđa
Povelja Ujedinjenih naroda kao i drugim međunarodnim instrumentima – ustvrdio je Sveti
Otac pred skupštinom Ujedinjenih naroda. Papa je osudio obezvrjeđivanje naravnih prava,
što je posljedica „relativističkoga shvaćanja“, zbog kojeg izvjesna politika, kulturni
i socijalni kontekst tumače ta prava uzimajući u obzir probitačnost udaljenju od
ideje općega dobra. Život svake zajednice jasno očituje kako su poštovanje prava i
posljedičnih jamstava mjere općega dobra koje služe za vrjednovanje odnosa između
pravde i nepravde, razvoja i siromaštva, sigurnosti i sukoba. Promidžba je ljudskih
prava najučinkovitija strategija za iskorjenjivanje nejednakosti između država i društvenih
skupina, kao i za povećanje sigurnosti – ustvrdio je Benedikt XVI. Prava dakle
moraju imati dušu. Ako ih se jednostavno predlaže u terminima zakonitosti – ustvrdio
je Benedikt XVI. – mogu postati slaba. Također i „nova prava“ koja se pomaljaju na
pozornici današnjice moraju imati „okosnicu“ solidarnosti. To biva lakše – dodao je
Papa – kada je transcendentnost objektivna životna a ne subjektivna vrednota. Vjerska
dimenzija potiče veću osjetljivost prema vrednotama pravde i mira. Stoga Ujedinjeni
narodi moraju pojačati obranu vjerske slobode. Neshvatljivo je da vjernici moraju
zatirati jedan dio samih sebe – svoju vjeru – ako žele biti aktivni građani; nikada
se ne smije nijekati Bog radi uživanja vlastitih prava (...) Ne može se potpuno jamstvo
vjerske slobode ograničavati na vršenje bogoštovlja; naprotiv, mora se s dužnim poštovanjem
voditi računa o javnoj dimenziji religije i o mogućnosti vjernika da daju svoj udio
u izgradnji društvenoga poretka – upozorio je Papa. Papa je tada zaključio govor jamčeći
da će s dosljednošću Sveta Stolica pružiti svoj prinos u etičkim i moralnim okvirima,
kao i slobodnim djelovanjem vjernika. Ujedinjeni narodi – zaključio je Benedikt XVI.
– ostaju povlašteno mjesto u kojem se Crkva zauzima donijeti vlastito iskustvo „u
čovječnosti“, tijekom stoljeća stečeno među narodima svih rasa i kultura, i staviti
ga na raspolaganje svim članovima međunarodne zajednice.