Papina Uskrsna misa na trgu svetoga Petra

Svima čestitam Uskrs riječima svetoga Augustina: „Kristovo uskrsnuće naša je nada“. Tom je tvrdnjom veliki biskup tumačio svojim vjernicima da je Isus uskrsnuo radi nas, da, premda osuđeni na smrt, ne očajavamo misleći da sa smrću svršava sve. Krist je uskrsnuo da nam da nadu – istaknuo je Benedikt XVI. u današnjoj homiliji. Zaista, čovjeka najviše muči ovo pitanje: što je nakon smrti? Današnja nam svetkovina omogućuje odgovoriti da smrt nema posljednju riječ, jer na koncu pobjeđuje život. Ova se naša sigurnost ne temelji na jednostavnome ljudskom razmišljanju nego na povijesnoj datosti vjere: Isus Krist, razapet i pokopan, uskrsnuo je u svome slavnome tijelu. On je uskrsnuo da i mi, vjerujući u Njega, možemo imati vječni život. To je – kako izjavljuje sveti Pavao – srž evanđeoske poruke: „Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i naša vjera... Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.“ Po uskrsnoj zori novo proljeće nade zaokuplja svijet, od toga dana počelo je naše uskrsnuće, jer Uskrs nije neki povijesni trenutak, nego je početak novoga stanja: Isus nije uskrsnuo da njegov spomen živi u srcima njegovih učenika, nego da On živi u nama te da u Njemu možemo kušati radost vječnoga života – kazao je Benedikt XVI.
Uskrsnuće nije teorija, nego je povijesna stvarnost; Krist ju je objavio svojom „pashom“, svojim „prolazom“, koji je otvorio novi put između neba i zemlje. To nije mit ni san, ni priviđanje ni utopija, niti je izmišljotina, nego je jedinstveni i neponovljivi događaj: Isus iz Nazareta, sin Marijin, u suton u Petak skinut s križa i položen u grob, pobjednički je napustio grob. Zaista su u zoru prvoga dana po suboti Petar i Pavao našli prazan grob. Magdalena i druge žene srele su uskrsloga Isusa; dvojica učenika na putu u Emaus prepoznali su ga po lomljenju kruha. Uskrsli se ukazao Apostolima u dvorani Posljednje večere, potom brojnim učenicima u Galileji – podsjetio je Sveti Otac.
Navještaj Gospodinova uskrsnuća rasvjetljava tamne stane svijeta u kojem živimo. Posebice mislim na materijalizam i nihilizam, na viđenje koje se ne zna uzdignuti iznad iskusno ustanovljivoga a bezutješno se savija u osjećaju ništavila koje bi bilo konačni ishod ljudske egzistencije. Činjenica je da bi praznina nadvladala da Krist nije uskrsnuo. Ako uklonimo Krista i uskrsnuće, onda nema spasa za čovjeka, a nada postaje iluzija. Ali upravo danas odzvanja navještaj Gospodinova uskrsnuća, a ono je odgovor na česti upit skeptika, uzet iz knjige Propovjednika: Ima li išta o čemu bi se moglo reći: „Gle, ovo je novo!“ – istaknuo je Papa.
Kristovo uskrsnuće naša je nada. To Crkva danas radosno naviješta: naviješta nadu, koju je Bog učinio čvrstom i nepobjedivom po Kristovu uskrsnuću od mrtvih; naviješta nadu koju nosi u srcu i želi dijeliti sa svima, na svakom mjestu, posebice tamo gdje kršćani trpe progone zbog svoje vjere i svoga zauzimanja za pravdu i mir. Crkva danas pjeva, zaziva Mariju, Zvijezdu nade, da vodi čovječanstvo prema sigurnoj luci spasa, srcu Kristovu, vazmenoj Žrtvi, Jaganjcu, Otkupitelju svijeta, Nevinome koji je grješnike pomirio s Ocem. Njemu, pobjedonosnome Kralju, Njemu razapetom i uskrslom, radosno pjevamo svoj Aleluja – zaključio je Benedikt XVI.