Crkvena zbivanja u BiH

I u Bosni i Hercegovini ljudi su pratili i prate izvanredno teške posljedice zemljotresa koji je pogodio talijanski grad Aquilu i pokrajinu Abruzzo te mole za sve žrtve potresa. Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, uputio je predsjedniku Talijanske biskupske konferencije kardinalu Angelu Bagnascu, a preko njega i nadbiskupu Aquile mons. Giuseppeu Molinariju izraze sućuti svih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika u Bosni i Hercegovini za sve žrtve potresa. „Uzdižemo svoje molitve nebeskom Ocu da u svoje kraljevstvo primi sve poginule te dadne snagu i hrabrost članovima njihovih obitelji da im vjera u Boga i solidarnost braće i sestara iz cijelog svijeta bude izvor nade u njihovoj boli. Razmatrajući muku Gospodina našega Isusa Krista tijekom Velikog tjedna, molimo da sve osobe, koje nose posljedice potresa, ujedine svoje patnje s mukom Kristovom“, stoji u pismu sućuti kardinala Puljića.
Pobožnost Križnoga puta na brdu Hum iznad Mostara, s kojom se započelo Jubilarne 2000. godine, jedan je od posebno lijepih duhovnih događanja u gradu na Neretvi. I ove godine okupile su se tisuće katolika ovoga grada i okolice na čelu sa svojim Biskupom i svećenicima da, hodeći od postaje do postaje, sve svoje patnje ujedine s patnjama Krista raspetoga te mole za sebe i sve svoje, ali i za svoj grad, svoj zavičaj, svoj narod i sve ljude. Mnogi od njih krenuli su pješice iz grada, a drugi su se pridružili kod prve postaje Križnog puta da bi se na kraju okupili pored Jubilarnog križa. O Kristovoj patnji biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić razmišlja i u svojoj Uskrsnoj poruci. „Svojom slobodnom voljom i ljubavlju Isus je prihvatio križni put, koji nije trajao samo onoga Velikog petka, od Gabate do Golgote, nego ga je slijedio cijeloga života: od Betlehema, preko Egipta i Nazareta do Kalvarije. On nas je, prolijevajući svoju krv, otrgnuo iz ropstva grijeha i đavla i zaslužio nam vječni život. Time nam nije dao samo primjer da idemo njegovim stopama, nego nam je otvorio novi put i daje nam snagu da ga slijedimo, tako da nam i život i patnja zadobiju novi smisao, koji sam on daje“, poručio je biskup Perić.
Banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica u svojoj Uskrsnoj poruci podsjeća da bez uskrsnuća Kristova nema spasenja ni čovjeka ni ljudskog roda, nema oproštenja grijeha, nema nade. „Mi želimo i trebamo živoga, a ne mrtvoga Isusa…U Kristovu uskrsnuću Bog je potvrdio istinitost svega onoga što je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni pravac i program. Bog je nama Kristovim uskrsnućem jasno dao do znanja: on nije od nas daleko, nego je on naš trpeći subrat i prvi od vječno živih, prvi posjednik vječnog života…Na temelju svoje vjere u uskrsloga Krista, živoga i vječnoga Boga, svoga Spasitelja, pozvani smo, pa i zaduženi u jasnom svjetlu Božje istine promatrati i svoj osobni život na zemlji kao i svoju smrt, ali i život i smrt svojih bližnjih. Slavljenje Kristova uskrsnuća potiče nas da se trgnemo iz svoje možebitne duhovne pospanosti, svoje apatije i beznađa ili svoje zatrpanosti mnogobrojnim i raznovrsnim događanjima i ponudama našeg svakodnevnog životnog ambijenta. Ne dajmo se zavesti od raznih lažnih i kratkoročnih ponuda i ponuđivača kad je u pitanju naša vremenita ali i vječna sreća“, poručio je biskup Komarica pozivajući sve vjernike da se u životu trude stajati u službi Kristove Radosne vijesti, a to znači u službi istinskog života, slobode i radosti, ljubavi, milosrđa, svetosti i mira.
Ovaj poziv vrijedi i za sve mlade Hrvate katolike koji će se 9. svibnja okupiti pored franjevačkog samostana u Livnu te sutradan u župama livanjskog kraja i okolice te na osobit način u banjolučkoj katedrali na Misi o blagdanu blaženog Ivana Merza. Sve članove Organizacijskog odbora na čelu s biskupom Komaricom raduje činjenica da se već do sada prijavilo preko sedam tisuća mladih od kojih se samo iz Hrvatske prijavilo više od 3.500 te će imati prigodu upoznati se s onim što i kako žive njihovi vršnjaci i drugi ljudi u Bosni i Hercegovini. „Stalo mi je da mladi iz drugih naših biskupija i iz hrvatskih biskupija malo upoznaju ovaj dio hrvatske populacije. Katolička Crkva ima ovdje duboke korijene i dobro je da mladi Hrvati katolici upoznaju i ovaj dio ne samo Banjalučke biskupije i BiH, nego ovaj dio gdje je hrvatski narod od davnina svoj na svome. Imamo također nemali broj mladih čiji su roditelji rodom iz livanjskoga, duvanjskog i kupreškoga kraja koji će pogotovo iz područja Hrvatske sigurno doći ovamo u rodni kraj svojih roditelja odnosno svojih predaka. To će poslužiti malo jačem spajanju naših dijelova gdje su katolici Hrvati kroz tolika duga stoljeća nazočni. Činjenica je da se mi Hrvati katolici, pripadnici istoga naroda i iste Crkve, premalo međusobno poznajemo i to ne bi trebao biti slučaj s našim mladima i zato su ovi susreti vrlo korisni, kako odlazak mladih katolika Hrvata iz BiH na susrete hrvatske katoličke mladeži u hrvatskim biskupijama tako i obratno. Radostan sam i to želim odmah naglasiti da je reakcija Hrvata katolika biskupija s područja Republike Hrvatske više nego zadovoljavajuća i veća nego smo se mi usudili očekivati što je vrlo dobar znak međusobnog našeg povezivanja“, kazao je biskup Komarica.