Na Cvjetnicu se obilježava 24. svjetski dan mladeži

Sjećajući se Sydneya i očekujući Madrid, u čitavome svijetu stotine tisuća mladića i djevojaka po biskupijama danas, na Cvjetnicu, obilježava 24. svjetski dan mladeži. U prigodnoj poruci Papa je predložio mladima da razmišljaju na temu „Svoju smo nadu stavili u živoga Boga“. Ta nada, ako se temelji na evanđelju a ne krhkim opcijama koje nudi današnji svijet kao zamjenu za pouzdanje u Boga, zaista može pozitivno usmjeriti život – piše Sveti Otac.
Trebate postati vjerodostojni svjedoci kršćanske nade u svijetu koji je uglavnom izgubio nadu u Boga, a živi od sićušnih nada koje se rasplinjuju u samoći i beznađu – piše Sveti Otac mladima. Papa opisuje mladost kao „vrijeme nada“, jer je prožeta „idealima, snovima i projektima“. Tim očekivanjima svi mladi mjere svoju budućnost, a njihovi upiti su mučni kada je život pun neizvjesnosti: teškoće s učenjem, obiteljske krize, financijske teškoće i bolesti. U takvim okolnostima, srce treba „veliku Nadu“ – piše Papa – a ona može biti samo Bog. Društva pružaju izglede samoće i nasilja, a kriza najlakše pogađa mlade u društveno-ekonomskim kontekstima bez sigurnosti i vrednota – primijetio je Papa upućujući mlade na stvarnost svetoga Pavla. Za njega – piše Papa – nada nije samo ideal ili osjećaj, nego je živa osoba: Isus, kojega susrećemo u ustrajnoj molitvi, sakramentima i Svetome pismu, a uz to postoje pokreti i skupine koje nude razne načine „prijateljstva s Njim“. Nošeni ojačanom vjerom širite oko sebe takvu nadu, a neka vaše odluke svjedoče vašu vjeru. Umjesto varljive karijere ili uspjeha birajte ljubav prema bližnjemu, znajući da „pravi kršćanin nikada nije žalostan, jer Kristova je nazočnost tajna njegove radosti i mira – zaključio je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na Papinu poruku mladima u razgovoru za našu radio postaju Silvia Sanchini, predsjednica Saveza talijanskih katoličkih sveučilištaraca, rekla je kako se u naše vrijeme najviše čuje riječ kriza: kriza etike, kriza odgoja, kriza financija i gospodarstva. Od toga najviše pate mladi jer se kriza odnosi na budućnost, a budućnost po svojoj naravi pripada mladima. Mladi, slušajući govor o krizi i osjećajući je u svome životu, žive u strahu i beznađu, stoga im je potrebna dodatna nada i ljubav da se mogu odvažno uhvatiti u koštac s krizom – istaknula je Sanchini.
Na primjedbu kako Papa u poruci govori o „lošim učiteljima“, rekla je kako su se odrasli odrekli svoje odgojne uloge u odgojnim okvirima, dakle u obitelji, školi i sveučilištu. Nema pravih učitelja, svjedoka, odgojitelja, a mladi su prepušteni samoći s razornim posljedicama o kojima u poruci govori Papa. Mladima je potrebno svjedočanstvo dosljednoga života. Nema smisla propovijedati izvjesne vrednote, naviještati ih s krovova, ako se one ne potvrđuju vlastitim životom. Mladi traže osobe koje znaju svojim životom svjedočiti kako se i danas može vjerovati. Osim toga, valja slušati mlade, a ta dimenzija danas nedostaje. Svi govore o mladima, svi daju recepte, kategorije i definicije mladih, ali je malo onih koji su kadri saslušati mlade – zaključila je Sanchini.
Komentirajući Papinu poruku mladima u razgovoru za naš radio don Maurizio S. Mirilli, ravnatelj ureda za pastoral mladih u rimskoj biskupiji, rekao je kako Sveti Otac obvezuje mlade da budu protagonisti, aktivni subjekti, graditelji zajednica prožetih ljubavlju, jer je to prvi oblik evangelizacije. Zajednice koje se ljube Kristovom ljubavlju, kako nas je Gospodin učio, postaju privlačne za mlade. Mladi ne trebaju biti pasivni, moraju se osjećati odgovornima, uključiti se u izgradnju Crkve prožete ljubavlju. Mladima je potrebna nada, a nama su potrebni mladi jer su nada Crkve – istaknuo je don Mirilli.
Na primjedbu kako Papa piše da pravi kršćanin nikada nije žalostan, rekao je kako se vidi previše tužnih lica. Naravno, valja biti iskren, stanje je teško: kriza je, ima teškoća, osjeća se zbunjenost. Ali kršćanin se zna snaći u životnim teškoćama, upravo polazeći od Krista, njegova primjera, kadar je preko križa očitovati uskrsnuće. Ako to ne činimo onda nismo vjerodostojni, a oni koji su daleko od Crkve ostat će daleko govoreći nam: Zašto se trebamo približavati nečemu što nam ne može promijeniti život, što nas ne raduje niti usrećuje u ovome ionako gadnom životu? Isus predlaže život pun radosti – zaključio je don Mirilli.