Talijanski biskupi ustali u obranu Pape

Bila je bezrazložna polemika – kazao je kardinal Bagnasco za kritike na Papine riječi o suzbijanju epidemije side. Otvarajući 23. ožujka popodne u Rimu Trajno biskupsko vijeće Talijanske biskupske konferencije, kardinal se također osvrnuo na slučaj Englaro nazvavši „smiješnim“ optužbe Crkvi za navodno uplitanje, a rekao je kako je cilj svega izvojevati „jezivo pravo na smrt“.
Govoreći o Papinu pastirskome pohodu Africi, rekao je kako je putovanje bilo zahtjevno i bogato nadom. Od samoga početka pastirski pohod je u pozornosti zapada bio zasjenjen bezrazložnom polemikom o prezervativima. Nije slučajno, u afričkim medijima se uopće ne bi o tome govorilo da nije bilo zlonamjerne upornosti međunarodnih agencija i izjava nekih europskih političara koji zbog uloge i odgovornosti ne bi smjeli biti površni u analizi niti brzopleti u prosuđivanju. Stekao se dojam – ustvrdio je kardinal Bagnasco – kao da se nije željelo biti uznemirivani polemikama koje je putovanje moglo potaknuti, naročito u tijeku veoma teške gospodarske krize koja od predstavnika najutjecajnijih ustanova zahtijeva otvoren mentalitet i široko gledanje. Najznačajnija potvrda o primjerenosti Papinih riječi došla je od onih koji djeluju u zdravstvu i obrazovanju – istaknuo je kardinal Bagnasco.
Govoreći pak o polemikama nakon slučaja Williamson i povlačenja izopćenja četvorci Lefebvreovih biskupa, rekao je kako nitko nije mogao očekivati da će se nastaviti na podmukli način koji je izazvao pravu neugodnost, a kojoj je Sveti Otac pismom katoličkim biskupima odlučno želio stati na kraj. To je neuobičajen postupak, smatra kardinal Bagnasco, koji je očitovao nevinost onoga koji nema što skrivati po pitanju svoje stvarne nakane i dosljednosti življena života u transparentnome služenju Kristovoj Crkvi – istaknuo je kardinal Bagnasco. Osporavajuća dinamika, koja se odnosi na slučaj Williamson i na pitanje kondoma, jedan je od tragova sekularizma koji obilježava naše doba. Kardinal je upozorio na postojanje dviju kultura, s različitim antropološkim viđenjem i shvaćanjem slobode. S jedne strane smatra se da je ljudska sloboda jedna od najvećih vrednota, ali da se ona mora obračunati s drugim vrednotama poput mira, pravde i solidarnosti. Društvo koje se poziva na nju otvoreno je i solidarno poglavito s najslabijima, manje nadarenima. S druge pak strane, potvrđuje se individualnu slobodu kao apsolutno prvu vrednotu, neovisnu o bilo kojem mjerilu, završavajući tako – ako je potrebno – čak i protiv osobe. Tako individualna sloboda paradoksalno zatire osobu, a svaku njezinu želju, možda pobrkanu s instinktom, shvaća kao pravo koje bi društvo moralo priznati – istaknuo je kardinal Bagnasco.
U tome se kontekstu osvrnuo na slučaj Eluane Englaro, djevojke koja je živjela u vegetativnome stanju, a usmrtili su je premda nije bila priključena na strojeve, za tu je činjenicu javnost veoma teško doznala. Ohrabrujuća činjenica – primijetio je kardinal – bio je osjećaj jada koji se proširio u narodu u trenutku preminuća djevojke. Kardinal je zatražio od politike da bez oklijevanja i kolebanja usvoji nedvosmislen zakon koji će biti u skladu s drugim također očekivanim zakonom o palijativnom liječenju, koji očekuju obitelji ali ne da se riješe tereta, nego da im se pomogne nositi teret. Bilo koje eutanazijsko zanošenje lažno je rješenje, prva je njega učiniti da se bolesnik ne osjeti sam, jamčiti mu mjerodavnu, srdačnu i svakodnevnu prisutnost. To je za društvo zahtjevna odgovornost u odnosu na „prečace“ naizgled milostive – ustvrdio je kardinal zahvaljujući časnim sestrama, „prvakinjama ljubavi“, koje su sjajnim, neizrecivim svjedočenjem godinama njegovale Eluanu. Krotki i takoreći bolan poziv koji su uputile: Ako ima netko tko Eluanu smatra mrtvom, ostavite je nama koje ju osjećamo živom, to je bio pravi šok za javno mnijenje, a u konačnici je bila dobra sablazan – zaključio je kardinal Bagnasco.