Isus Krist „bolesnima i nemoćnima objavljuje mjesto koje imaju u Božjem srcu i u društvu“
– ustvrdio je Benedikt XVI. na jučerašnjem susretu s bolesnicima centra 'Kardinal
Léger' u Yaoundéu, treći dan apostolskoga putovanja u Kamerunu. Papa se obratio bolesnicima
i osoblju centra, namijenjenog rehabilitaciji hendikepiranih, koji je 1972. godine
ustanovio kanadski kardinal Léger. Obratio se naročito „onima koji u svome tijelu
nose znakove nasilja i ratova“, kao i „svim bolesnima, a posebice onima u Africi,
koji su žrtve side, malarije i tuberkuloze“. Dobro znam koliko je Katolička crkva
kod vas snažno zauzeta u učinkovitoj borbi protiv tih užasnih bičeva, a potičem je
da odlučno nastavi to žurno djelo – kazao je Benedikt XVI. Papa je nazočnima govorio
o smislu ljudske patnje. Pred patnjom, bolešću i smrću, čovjek je u napasti da zbog
bolesti viče – priznao je Papa. Kada nam se stanje pogoršava, povećava se tjeskoba;
neki su u napasti posumnjati u Božju prisutnost u svome životu. Bespomoćni smo u užasnim
patnjama i ne nalazimo prave riječi. Pred bratom ili sestrom, uronjenim u otajstvo
križa, smjerna i suosjećajna šutnja, naša nazočnost poduprta molitvom, gesta nježnosti
i utjehe, pogled ili osmijeh, mogu učiniti više od svih govora – istaknuo je Sveti
Otac podsjećajući na lik Šimuna Cirenca, kojeg su rimski vojnici prisilili da nosi
Isusov križ na putu prema Kalvariji. Šimun je bio Afrikanac – podsjetio je Papa. Premda
nehotično, priskočio je u pomoć Čovjeku boli, napuštenom od njegovih i predanom slijepom
nasilju. Povijest dakle spominje da je Afrikanac, sin vašega kontinenta, sa svojom
patnjom sudjelovao u neizmjernoj patnji Onoga koji je otkupio sve ljude, uključujući
svoje progonitelje – kazao je Papa. Šimun Cirenac nije mogao znati da je pred
njegovim očima bio njegov Spasitelja. On je bio 'rekviriran' da mu pomogne; bio je
primoran, prisiljen da to učini. Teško je prihvatiti nošenje tuđeg križa. On je samo
nakon uskrsnuća mogao shvatiti što je činio. Tako je za svakoga od nas, draga braćo
i sestre: srcu beznađa, pobune, Krist predlaže svoju spasonosnu nazočnost premda teško
shvaćamo da je On uz nas. Jedino će nam Gospodinova konačna pobjeda otkriti puni smisao
naših kušnja – primijetio je Benedikt XVI. Uprimo svoj pogled u Raspetoga, hrabro
i s vjerom, jer od Njega dolaze život, utjeha i ozdravljenja. Gledajmo Njega koji
nam želi dobro i zna otrti suze naših očiju; prepustimo se njegovim rukama kao što
se dijete prepusta rukama majke – potaknuo je Papa. Potom je potaknuo prisutne da
u Šimunu Cirencu prepoznaju „sve Afrikance i sve patnike“ koji „Kristu pomažu nositi
križ i s Njim se penju na Golgotu kako bi jednoga dana uskrsnuli s Njim. Obraćajući
se osoblju centra, podsjetio ih da trebaju „poduzeti sve ono što je legitimno da se
olakša bol“, te da su branitelji života od začeća sve do prirodne smrti. Za svakoga
čovjeka, poštovanje života je pravo i obveza, jer je svaki život dar Božji – ustvrdio
je Benedikt XVI. Prije rastanka, Papa im je poželio da „se nitko od njih nikada ne
osjeti sam. Dužnost je svakoga čovjeka, stvorenog na sliku Kristovu, približiti se
svome bližnjemu – zaključio je Benedikt XVI.