Protiv nesigurnosti i strahova prouzročenih krizom treba odgajati za nadu i solidarnost
– zaključeno je na susretu u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga u Rimu, koji se u
okviru inicijative „Dijalozi u katedrali“ održao 9. ožujka na temu „Izazovi krize:
strahovi i nade“. Na skupu su sudjelovali mjerodavni crkveni uglednici i predstavnici
suvremene kulture. Promotrite poljske ljiljane kako rastu: niti siju niti žanju.
A Ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od
njih, tim je citatom iz slavnoga Govora na gori Matejeva evanđelja u bazilici svetoga
Ivana započela rasprava o gospodarskoj krizi. Citat poziva da se s teškoćama prouzročenim
slomom globalnih financija, tržišta i burza, sučelimo ponovnim vrjednovanjem bitne
životne dimenzije, otriježnjeni i slobodni od lažnih potreba, sigurni da nebeski Otac
izlazi ususret potrebama onih koji prije svega traže „kraljevstvo Božje i njegovu
pravdu“. Poziv na povjerenje u Boga crpi snagu iz kršćanske nade, jedine koja u tami
krize pruža tračak svjetla. Ako krizu promatramo samo s gospodarskoga gledišta, onda
osiromašujemo temu – kazao je kardinal Vallini, Papin vikar za rimsku biskupiju. Naprotiv,
tema zadire bit pitanja, a ono se odnosi stanje ljudskoga srca. U sebi siromašan čovjek
nema nade, ima jedino strah, a čovjek otvoren svjetlu vjere i Boga ne samo da je moćan
nadvisiti i sučeliti se sa strahovima nego i živjeti u nadi i darivati je. Uvjeren
sam da smo osnaženi nadom kadri svladati ovaj trenutak gospodarske krize i da se može
sučeliti drugim i većim izazovima i svladati ih – kazao je kardinal Vallini. Nada
koja pred množenjem strahova – naglasio je Giuseppe De Rita, glavni tajnik Talijanskoga
zavoda za društveno-gospodarsko istraživanje – omogućuje s pouzdanjem gledati na sadašnje
izazove, objektivno shvatiti činjenice i učinkovita rješenja. Ljudi su već bili zastrašeni
gradskom nesigurnošću, krađama, ubojstvima, samoćom i mogućim gubitkom samodostatnosti.
Naravno je da kriza sa psihološkoga gledišta stvara još veće strahove, koji izmiču
nazoru i sposobnostima obitelji ili pojedinca. Postoji strah od gubljenja posla, nemogućnosti
vraćanja kredita, strah od terorizma i fundamentalizma. Toliki strahovi čine da se
sučeljavamo s pojedinim strahom, a to je pogrješno jer ne treba tračati za pojedinim
strahom nego se treba sučeliti sa svima s nadom, koja je osim teološke kreposti shvaćanje
kamo ide svijet i kamo idem ja – kazao je De Rita. Poziv da se uzdamo u Boga koji
– kako je rekao nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu
– poziva čovjeka na moralnu odgovornost protiv sebičnosti i zatvaranja u sebe u korist
solidarnosti s bližnjem i priznavanja osobe kao središta društvenoga i gospodarskog
života. Moralna se odgovornost naročito očituje u dvije dimenzije. S jedne strane,
u pronalaženju smisla u čovječanstvu ukorijenjene solidarnosti: svi smo Abrahamova
djeca stoga sebičnosti i podjele u globalnoj krizi moraju ustupiti mjesto solidarnosti.
S druge pak strane, u moralnoj odgovornosti unutar samih struktura. Strukture moraju
više voditi računa o čovječanstvu, odnosno etici, nego o ekonomskim zakonima – kazao
je nadbiskup Ravasi i dodao kako se brojne inicijative nadahnjuju na spomenutim načelima
i iskustvima koja valja još više promicati. Jedno od iskustava koje se sve više širi
jesu fondovi koje pojedine biskupije namjenjuju potrebitim obiteljima i osobama. Druga
odluka bi bila da svi rade, premda radili manje, kako bi svi mogli uživati usluge,
možda u manjoj mjeri u odnosu na blagostanje na koje smo se tupoglavo navikli. Potrebna
je umjerenost jer je potrošačko društvo učvrstilo shvaćanje da je čovjek sretniji
što više posjeduje. To je pokvaren mehanizam, a možda nas ova kriza urazumi da postoje
vrednote koje se ne mogu svesti na jednostavne društvene ili gospodarske mehanizme
– istaknuo je nadbiskup Ravasi. Kardinal Vallini je pak zaključio da se na tim vrednotama
hrani hrabrost potrebna za sučeljavanje s aktualnim krizom i korištenje teškoća za
dragocjenu prigodu rasta pojedinaca i cijeloga društva.