U služenju se ostvaruje sloboda

Sloboda je staviti se u službu drugoga – ustvrdio je Benedikt XVI. tijekom posjeta Papinskoj rimskoj bogosloviji, uoči blagdana Gospe od Pouzdanja, zaštitnice bogoslovije. U sjemenišnoj kapeli Papa je bogoslovima govorio o slobodi prema poslanici svetoga Pavla Galaćanima.
Pozvani ste na slobodu – podsjetio je Benedikt XVI. bogoslove, koja je uvijek bila „veliki san čovječanstva“, a naročito je u modernoj epohi. Ali sloboda – kako je rekao – ne znači živjeti po vlastitom apsolutnom egu: Čini se da je samosvojni ego, koji ne ovisi o nikome i o ničemu, stvarna, konačna sloboda: ako ne ovisim o nikome, onda mogu činiti sve što želim. Ali to apsolutiziranje ega požuda je tijela, srozavanje čovjeka, koje ne završava u slobodi: Slobodoumlje nije sloboda, nego propast slobode – ustvrdio je Papa potom se zapitao: Što je onda sloboda? Kako možemo biti slobodni?
Odgovor se – primijetio je Benedikt XVI. – zaista nalazi u spisima svetoga Pavla koji se usudio poslužiti velikim paradoksom: ljubavlju služite jedan drugomu; to jest sloboda se paradoksalno ostvaruje u služenju, postajemo slobodni ako jedni drugima služimo. Istina je da smo prije svega stvorenja, stvorenja Božja i živimo u odnosu s Bogom. Jedino prihvaćajući tu svoju odnosnost ulazimo u istinu, inače uranjamo u laž, i na koncu se u laži uništavamo – ustvrdio je Papa.
O Bogu ovisimo – rekao je Papa – jer smo Božja stvorenja, ali u toj ovisnosti nema zlostavljanja nego je ljubav. Ovisnost „je sloboda“ jer smo po njoj u Stvoriteljevoj ljubavi. Papa je istaknuo da ta stvoriteljska odnosnost obuhvaća i drugu vrstu odnosa, to je odnos ljudske obitelji, odnos jednoga s drugim: Ljudska sloboda je, s jedne strane, biti u radosti i širokome dometu Božje ljubavi, koja uključuje odnos s drugim, jednog za drugoga. Ne postoji sloboda protiv drugoga. Ako sebe apsolutiziram, drugome postajem neprijatelj, više ne možemo zajedno živjeti, a cijeli život postaje okrutnost, postaje promašaj. Jedino dijeljena sloboda je ljudska sloboda, u zajedništvu ulazimo u skladbu slobode – ustvrdio je Papa.
Kako onda pronaći mjeru dijeljenja slobode? Dosta je promatrati stvoriteljski red u našoj naravi – ustvrdio je Papa – red istine koja svakome određuje njegovo mjesto, tako „red i pravo bivaju sredstvo slobode protiv ropstva egoizma. Riječi svetoga Augustina „ljubi i čini što hoćeš' u tome smislu bivaju istinite ako smo doista u zajedništvu s Kristom, ako svoju volju poistovjetimo s Božjom voljom. Jedino tada možemo činiti sve što želimo – rekao je Papa – jer želimo s Kristom, u istini i s istinom. Papa se također osvrnuo na ulomak iz Poslanice Galaćanima, u kojem se Pavao osvrće na raskolničku situaciju te kršćanske zajednice, koja nije više bila na putu zajedništva s Kristom, nego na putu izvanjskoga zakona. U njoj su tada izbile polemike kojih ima uvijek kada se vjera izrodi u intelektualizam, a bahata umišljenost da smo veći od drugoga zamijeni poniznost. Ta se stvarnost može i danas sresti: Svjesni smo da sličnih stvari i danas ima tamo gdje svatko umjesto uključivanja u zajedništvo s Kristom, u Kristovo tijelo Crkvu, želi biti veći od drugoga, a u intelektualnoj nadutosti smatra se najboljim od svih. Tako nastaju razorne polemike: to je karikatura Crkve koja bi morala biti jedna duša i jedno srce – istaknuo je Benedikt XVI.
Temeljno je izvući pouku iz Pavlovih poslanica. Po toj opomeni svetoga Pavla i danas moramo činiti ispit savjesti: ne misliti da smo veći od drugih, nego se nalaziti u poniznosti Krista, u poniznosti Marije, ulaziti u poslušnost vjere. Jer upravo se tako otvara veliki prostor istine i slobode u ljubavi– zaključio je Papa.