Svako ljudsko biće posjeduje jednako dostojanstvo koje nadilazi pojedinačni zbroj
njegovih genetičkih činitelja
Samim time što je rođeno, svako ljudsko biće posjeduje jednako dostojanstvo koje nadilazi
pojedinačni zbroj njegovih genetičkih činitelja. Stoga znanost koja diskriminira osobe
na temelju njihove fizičke djelotvornosti ili ljepote, ili koja dolazi do toga da
prekida početak života jer je on slab ili bolestan, čini štetu cijelome čovječanstvu
– glavne su misli vrlo odlučnoga i jasnoga govora pape Benedikta XVI. genetičarima
i znanstvenicima koji sudjeluju na dvodnevnoj XV. skupštini Papinske akademije za
život, posvećenoj posebice opasnostima od eugenetike, a koje je danas (21. veljače)
primio u audijenciju. Ljudsko rađanje neće se nikada moći svesti na čistu reprodukciju
novoga bića ljudske vrste, kao što se događa s bilo kojom životinjom. Svako pojavljivanje
u svijetu jedne osobe, uvijek je novo stvaranje – ovim je riječima Sveti Otac podsjetio
na granicu koju genetski inženjering ponekad teško poštuje, iako je pritom naglasio
kako je napredak bioloških znanosti postigao takve spoznaje da one, ne samo da omogućuju
djelotvorniju i prijevremenu dijagnozu genetskih bolesti, nego i određivanje terapije
za olakšavanje trpljenja bolesnika, a u nekim slučajevima im čak vraćaju nadu u ozdravljenje.
Pa ipak, zatamnjenu stranu medalje predstavljaju opasnosti eugenetike, odnosno odabira
rase. Ta je praksa – upozorio je Sveti Otac – u prošlosti uvela nečuvene oblike prave
diskriminacije i nasilja. Unatoč tomu, i u naše vrijeme još se uvijek pojavljuju zabrinjavajuća
očitovanja te strašne prakse. Naravno, ne predlažu se više eugenetske i rasne ideologije
koje su u prošlosti ponizile čovjeka i izazvale strahovite patnje, nego se pomalo
uvodi novi mentalitet koji teži opravdavanju drugačijega shvaćanja života i ljudskoga
dostojanstva, utemeljenoga na vlastitoj želji i pojedinačnome pravu – primijetio je
Papa. Teži se, dakle, tome da se daje prednost djelatnoj sposobnosti, djelotvornosti,
savršenosti i tjelesnoj ljepoti, na štetu drugih dimenzija života koje se ne smatraju
dostojnima – kazao je nadalje Sveti Otac. Na taj način slabi poštovanje dužno prema
svakom ljudskom biću i onda kada postoje nedostaci u njegovu razvoju ili neka genetska
bolest koja bi se mogla očitovati tijekom njegova života, a tako su pogođena od samoga
začeća ona djeca čiji je život ocijenjen kao nedostojan življenja. Naprotiv,
svako ljudsko biće je puno više od pojedinačne kombinacije genetskih informacija koje
mu prenesu njegovi roditelji – naglasio je Sveti Otac. Stoga je svaka diskriminacija
osobâ, naroda ili etničkih skupina izvršena od strane bilo kojega autoriteta na temelju
razlika koje se mogu pripisati stvarnim ili pretpostavljenim genetskim faktorima,
usmjerena protiv cijeloga čovječanstva. Ono što treba snažno isticati jest jednako
dostojanstvo svakoga ljudskog bića, i to zbog same činjenice da je ono rođeno. Biološki,
psihički, kulturni razvoj, ili zdravstveno stanje, neće nikada moći postati diskriminirajući
čimbenik. Naprotiv, potrebno je ojačati kulturu prihvata i ljubavi koji konkretno
svjedoče solidarnost prema onome tko trpi. Pritom valja srušiti prepreke koje društvo
često podiže odvajajući one koji su hendikepirani i bolesni, ili još gore, vršeći
odabir i odbijanje života u ime zamišljenoga ideala zdravlja i tjelesne savršenosti
– upozorio je Papa. Naglasivši na koncu kako u tom okviru nema mjesta za rašireno
genetsko ograničavanje koje je sklono identificiranju osobe isključivo u odnosu na
genetske podatke i njegove odnose s okolinom, Sveti je Otac primijetio kako se razne
znanosti, umjesto da surađuju, one se odvajaju želeći imati posljednju riječ o čovjeku.
A čovjek će – prema Papinim riječima – uvijek biti veći od svega ono što čini njegovo
tijelo, jer u sebi nosi snagu misli, koja je uvijek usmjerena prema istini o sebi
i o svijetu.