Svako ljudsko biće posjeduje jednako dostojanstvo koje nadilazi pojedinačni zbroj njegovih genetičkih činitelja

Samim time što je rođeno, svako ljudsko biće posjeduje jednako dostojanstvo koje nadilazi pojedinačni zbroj njegovih genetičkih činitelja. Stoga znanost koja diskriminira osobe na temelju njihove fizičke djelotvornosti ili ljepote, ili koja dolazi do toga da prekida početak života jer je on slab ili bolestan, čini štetu cijelome čovječanstvu – glavne su misli vrlo odlučnoga i jasnoga govora pape Benedikta XVI. genetičarima i znanstvenicima koji sudjeluju na dvodnevnoj XV. skupštini Papinske akademije za život, posvećenoj posebice opasnostima od eugenetike, a koje je danas (21. veljače) primio u audijenciju.
Ljudsko rađanje neće se nikada moći svesti na čistu reprodukciju novoga bića ljudske vrste, kao što se događa s bilo kojom životinjom. Svako pojavljivanje u svijetu jedne osobe, uvijek je novo stvaranje – ovim je riječima Sveti Otac podsjetio na granicu koju genetski inženjering ponekad teško poštuje, iako je pritom naglasio kako je napredak bioloških znanosti postigao takve spoznaje da one, ne samo da omogućuju djelotvorniju i prijevremenu dijagnozu genetskih bolesti, nego i određivanje terapije za olakšavanje trpljenja bolesnika, a u nekim slučajevima im čak vraćaju nadu u ozdravljenje. Pa ipak, zatamnjenu stranu medalje predstavljaju opasnosti eugenetike, odnosno odabira rase. Ta je praksa – upozorio je Sveti Otac – u prošlosti uvela nečuvene oblike prave diskriminacije i nasilja. Unatoč tomu, i u naše vrijeme još se uvijek pojavljuju zabrinjavajuća očitovanja te strašne prakse. Naravno, ne predlažu se više eugenetske i rasne ideologije koje su u prošlosti ponizile čovjeka i izazvale strahovite patnje, nego se pomalo uvodi novi mentalitet koji teži opravdavanju drugačijega shvaćanja života i ljudskoga dostojanstva, utemeljenoga na vlastitoj želji i pojedinačnome pravu – primijetio je Papa. Teži se, dakle, tome da se daje prednost djelatnoj sposobnosti, djelotvornosti, savršenosti i tjelesnoj ljepoti, na štetu drugih dimenzija života koje se ne smatraju dostojnima – kazao je nadalje Sveti Otac. Na taj način slabi poštovanje dužno prema svakom ljudskom biću i onda kada postoje nedostaci u njegovu razvoju ili neka genetska bolest koja bi se mogla očitovati tijekom njegova života, a tako su pogođena od samoga začeća ona djeca čiji je život ocijenjen kao nedostojan življenja.
Naprotiv, svako ljudsko biće je puno više od pojedinačne kombinacije genetskih informacija koje mu prenesu njegovi roditelji – naglasio je Sveti Otac. Stoga je svaka diskriminacija osobâ, naroda ili etničkih skupina izvršena od strane bilo kojega autoriteta na temelju razlika koje se mogu pripisati stvarnim ili pretpostavljenim genetskim faktorima, usmjerena protiv cijeloga čovječanstva. Ono što treba snažno isticati jest jednako dostojanstvo svakoga ljudskog bića, i to zbog same činjenice da je ono rođeno. Biološki, psihički, kulturni razvoj, ili zdravstveno stanje, neće nikada moći postati diskriminirajući čimbenik. Naprotiv, potrebno je ojačati kulturu prihvata i ljubavi koji konkretno svjedoče solidarnost prema onome tko trpi. Pritom valja srušiti prepreke koje društvo često podiže odvajajući one koji su hendikepirani i bolesni, ili još gore, vršeći odabir i odbijanje života u ime zamišljenoga ideala zdravlja i tjelesne savršenosti – upozorio je Papa. Naglasivši na koncu kako u tom okviru nema mjesta za rašireno genetsko ograničavanje koje je sklono identificiranju osobe isključivo u odnosu na genetske podatke i njegove odnose s okolinom, Sveti je Otac primijetio kako se razne znanosti, umjesto da surađuju, one se odvajaju želeći imati posljednju riječ o čovjeku. A čovjek će – prema Papinim riječima – uvijek biti veći od svega ono što čini njegovo tijelo, jer u sebi nosi snagu misli, koja je uvijek usmjerena prema istini o sebi i o svijetu.