Provjeriti ima li u genetičkom eksperimentiranju eugenčkoga djelovanja, cilj je međunarodnoga
kongresa koji se u Vatikanu održava u petak i subotu na temu „Nove granice genetike
i opasnost od eugenetike“. Skup, organiziran pod pokroviteljstvom Papinske akademije
za život, jučer su u dvorani Svete Stolice za tisak predstavili nadbiskup Rino Fisichella,
predsjednik Papinske akademije za život, msgr. Ignacio Carrasco de Paula, kancelar
Akademije, i Bruno Dallapiccola, profesor genetike na rimskome sveučilištu 'La Sapienza'.
Genetički uspjesi su plod stalnoga i nerijetko frenetičnog tehnološkog napretka
koji kao da više nema granica – ustvrdio je nadbiskup Fisichella. Danas je moguć opis
tisuća gena koji omogućuju poznavanje raznih vrsta bolesti, a često je moguće stvarno
liječiti nasljedne bolesti. No, svako znanstveno otkriće neizbježno ima lice i naličje,
ono istovremeno očituje ljepotu i tragičnost. Razni znanstveni, biološki i politički
projekti – pojasnio je nadbiskup – zahtijevaju „etičko prosuđivanje, naročito ako
se želi u ime „životne normalnosti“ podupirati eugeničku aktivnost. Takav zaista uskraćeni,
ali nazočan, mentalitet smatra da ima osoba koje su manje vrijedne od drugih, zbog
njihova životnog stanja, poput siromaštva ili pomanjkanja odgoja, ili zbog njihova
fizičkoga stanja, primjerice nesposobni, psihički bolesnici, osobe u takozvanom vegetativnome
stanju, stare osobe s teškim oboljenjima – istaknuo je nadbiskup. Profinjeni jezični
formalizam poduprt učinkovitom propagandom potaknutom velikim gospodarskim interesima
– primijetio je nadbiskup – prekriva istinske opasnosti i nastoji stvoriti mentalitet
koji više nije sposoban prepoznati objektivno prisutno zlo niti donijeti odgovarajući
etički sud. Opasnost od genetičkoga zastranjivanja – dodao je – nije samo teoretska
nego je, nažalost, svojstvena mentalitetu koji se polako, ali nezaustavno, sve više
učvršćuje. Govoreći pak o skupu msgr. Carrasco de Paula rekao je kako je glavni
cilj privući pozornost svih na brojne blagodati koje proizlaze iz genetičkoga istraživanja
ako se, što je ispravno i poželjno, na njega usredotoči istraživačka pozornost te
javno i privatno ulaganje, prevladavajući iskušenje prividnih eugeničkih prečaca –
rekao je msgr. Carrasco de Paula. Profesor Bruno Dallapiccola govorio je pak o
posljedicama povezanim sa spoznajom o ljudskom genomu: brojne se spoznaje, posredovane
genetikom, prije nego ih se iskuša – rekao je Dallapiccola – prebacuju na tržište
zdravlja i izvan protokolâ, s kojima bi se medicina morala približiti dijagnostičkim
inovacijama, nude se potrošačima. Upoznavanje biološke promjenljivosti svakako pomaže
gledati na pacijenta ne kao na broj ili kao na jednostavan proizvod genetičkoga koda
nego kao na osobu. Postoji veliko divljenje prema znanstvenome napretku koji zaista
utječe na promjenu života. Shvaćanje bioloških osnova bolesti omogućuje nam unaprijediti
dijagnostički pristup. No, potrebna je mudrost i opreznost u uporabi jer nije zlato
sve što sja – zaključio je profesor.