Uz liturgijska čitanja 6. nedjelje kroz godinu razmišlja o. Anto Lozuk

Knjiga Levitskog zakona iznosi precizne odredbe koje se odnose na gubavce. To su okrutne odredbe. Udaljuju bolesnika iz ljudske zajednice, zabranjuju mu svaki kontakt s ljudima, zabranjuju mu čak liječenje. Gubavac nije drugo nego izopćenik, prokletnik, predstavnik pakla na zemlji. Glavni razlog za ovakav stav i praksu jest uvjerenje, prisutno kod starih Židova i u rabinskoj tradiciji, da je guba izravna posljedica grijeha. Gubavac, prema tom uvjerenju, predstavlja u prvom redu moralnu opasnost. Dodir s njim ne uzrokuje samo fizičko nego i moralno zlo. Zbog toga je svaki Židov, prema Levitskom zakonu, bio dužan upotrijebiti sva moguća sredstva da gubavca udalji od sebe i od ljudske zajednice.
U tradiciji Crkve gubavac je slika teškog grešnika. Postojalo je vrijeme kada je i u Crkvi postojala praksa slična onoj koja se temelji na Levitskom zakoniku. Teški grešnici imali su jednak status kao gubavci u Izraelu i s njima se postupalo jednako kao nekad s gubavcima. Bili su isključeni i iz Crkve i iz društva, i nije im bio dopušten povratak dok se ne poprave. A svoj popravak morali su dokazati dugotrajnom, teškom, javnom pokorom.
U današnjem Isusovu susretu s gubavcem dolazi do izražaja velika razlika između njegova stava i postupka i stava starozavjetne i nekadašnje stroge crkvene prakse. Gubavac dolazi pred Isusa i ponizno govori: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Gospodin je potresen stanjem u kojemu se nalazi ovaj bolesni i odbačeni čovjek, veli Evanđelje. I ne samo da gubavcu dopušta da mu se približi, nego ga čak dodiruje rukom. Ne boji se ni fizičke bolesti ni zaraze grijeha. On zna da je jači od svakog oblika zla. Ovom gestom Isus pokazuje da s Njim zaista nastupa Božje spasenje. Gubavcu vraća zdravlje jednostavnim riječima: „Hoću, budi čist!“
Nema te nečistoće koju Bog nije spreman očistiti. No, gubavac – bio on to u fizičkom ili u moralnom smislu – mora biti svjestan da je nečist, da je potreban očišćenja. Uz svijest o vlastitoj nečistoći, potrebna je također i vjera u Božju ljubav i dobrotu. U tom smislu gubavac iz Evanđelja predstavlja model prema kojemu bismo se trebali ravnati. U njegovu ponašanju pronalazimo gotovo savršenu, prema Bogu okrenutu težnju za ozdravljenjem. „Ako hoćeš, možeš me očistiti...“ U tim riječima prisutna je i svijest o vlastitoj bolesti, i ponizna vjera, i pouzdanje. On je silno željan ozdravljenja, ali je ipak ponizan i strpljiv u iščekivanju toga dara. I svaki onaj, koji se osjeća bolesnim ili nečistim, treba se na sličan način prignuti pred Bogom, u vjeri i pouzdanju i – čekati. Primjer gubavca iz današnjeg Evanđelja garantira nam da dar ozdravljenja i očišćenja neće izostati.