Potrebne su „otvorene“ migracijske politike, koje poštuju ljudsko dostojanstvo, a
ne mjere koje u ime sigurnosti nastoje useljenicima zatvoriti države – rekao je nadbiskup
Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, govoreći
na skupu zaklade Konrad Adenaur, koji je organizirala Zajednica svetoga Egidija. Nadbiskup
je rekao kako danas siromašnije zemlje lakše seliocima otvaraju vrata nego li bogate
koje se skrivaju iza zakona o sigurnosti. Međunarodna konvencija o zaštiti selilaca
i njihovih obitelji, usvojena 2003. godine, najviše se sukobljava s držanjem nekih
razvijenih država, koje postupno primjenjuju politiku zatvaranja državnih granica,
dok siromašnije zemlje pokazuju veću susretljivost prema izbjeglicama i seliocima.
Pretjerani nacionalizam, povezan s mržnjom ili sustavnom i nasilnom marginalizacijom
nacionalnih manjina, primjećuje se u pojedinim zemljama, koje nastoje suzbiti useljavanje
– istaknuo je nadbiskup Marchetto. Pojava selilaštva je složena, a podrazumijeva
skup obveza i prava, na prvom mjestu pravo na selidbu i pravo svake države da usvoji
useljeničku politiku koja odgovara općem dobru. Treba istaknuti – dodao je nadbiskup
– da „pravo svake države na uređenje useljavanja uvijek mora predvidjeti jasne i održive
mjere o useljavanju, bdjeti na tržištem rada kako bi se spriječilo izrabljivanje radnika
selilaca, donijeti mjere svakodnevnoga uklapanja, sprječavati ksenofobna ponašanja,
promicati oblike društvenoga, kulturnog i vjerskog života, kako se pristoji svakom
pluralističkom društvu. Država mora uživati svoje pravo-obvezu kako bi jamčila zakonitost,
suzbijajući kriminalitet i zločinstvo, vodeći računa o ilegalno useljenim osobama,
to uvijek mora činiti poštujući dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava i međunarodne
konvencije – kazao je nadbiskup. Osvrnuvši se na djelovanje Crkve, rekao je se
oduvijek razvija posebni pastoral koji premašuje – kako je rekao – „napast vjerske
kolonizacije i brzoga stapanja selilaca. Raznovrsni su načini ovoga pastorala, a temelje
se prije svega na mogućnosti da se useljenike povjeri svećenicima koji poznaju njihov
jezik. Osim toga, Crkva vodi strategiju senzibilizacije kod vlada i nadnacionalnih
organizacija. Sadašnjost i budućnost selilaca bit će bolja ako države budu promicale
„učinkoviti održiv napredak, koji neće štetiti useljenicima, te obnavljale kulturu
i školu, odnosno humanistički stupanj društva – zaključio je nadbiskup Marchetto.