Papa Benedikt XVI. je na današnjoj općoj audijenciji, kako je već sam najavio, nastavio
ciklus kateheza o crkvenim ocima. Tisućama vjernika u dvorani Pavao VI. predstavio
je lik svetoga Ivana Klimaka, pustinjaka, koji je živio na svršetku šestoga i početkom
sedmoga stoljeća, poznatoga po slavnoj raspravi o duhovnome životu. Papa je audijenciju
završio molitvom za bolesne, naime na liturgijski spomen Gospe Lourdeske u Crkvi se
obilježava Svjetski dan bolesnih. Strateg duha, živio je u istim mjestima gdje
se Mosjije sreo s Bogom rekao je Bendikt XVI. predstaljajući svetoga Ivana Klimaka
kao jednog od „velikih pisaca Istočne i Zapadne crkve“ u srednjem vijeku. Rodio se
u dramatičnome povijesnom razdoblju, u mračnoj epohi barbarskih provala koja je ipak
učinila da – u općem rasulu civilnih ustanova Bizantinskoga carstva – zablista čvrstoća
tijela Crkve, zahvaljujući ponajviše „mreži samostana“. U jednom od tih samostana,
šesnaestogodišnji Ivan Klimak već je ono što će biti čitavi život: monah potom pustinjak,
koji je četrdeset godina proveo po Sinajskim brdima ali ne – istaknuo je Benedikt
XVI. – u bijegu od svijeta jer je izgarao od ljubavi prema drugima i prema Bogu. Njegova
je slava vezana za njegovo najpoznatije djelo „Rajske ljestve“. Ljestve predstavljaju
cjelovitu raspravu o duhovnome životu, u kojem opisuje monaški put odricanja od svijeta
sve do savršene ljubavi. Taj se put – prema njegovoj knjizi – odvija po trideset uzastopno
povezanih stuba. Skup tih stuba – ustvrdio je Benedikt XVI. – je bez daljnjega najvažnija
rasprava o duhovnoj strategiji koju poznajemo. Sveti je Otac pojasnio tu strategiju
sažimajući je u tri mijene: Prva je raskid sa svijetom, druga je duhovna borba sa
strastima gdje je – prema svetome Ivanu – važno shvatiti da strasti u sebi nisu zle
nego da postaju zlima zbog lošeg načina na koji ih koristi ljudska sloboda. Ako su
pročišćene, one čovjeku ujedinjenim snagama pokorničkog života i milosti otvaraju
put prema Bogu. Treće i posljednje razdoblje je „kršćansko savršenstvo“, riječ
je o najvišim stupnjevima duhovnoga života, koje mogu iskusiti samotnjaci, zvani hezihasti,
jer su kadri postići „duševni mir“, koji – primijetio je Papa – priprema za tjelesnu
molitvu i, još više, za molitvu srca. Posljednja stuba ljestava počiva na „tri kreposti“:
vjeri, nadi i ljubavi. Papa je u spontanome razmišljanju ovako prokomentirao te kreposti:
One nisu dostupne samo moralnim junacima, nego su dar Božji svim krštenima: u njima
raste i naš život...Osnovna je vjera, jer ona zahtijeva da se odreknemo svoje obijesti,
svoje umišljenosti. Po nadi nadilazimo svakodnevne stvari, ne očekujemo uspjeh u svome
zemaljskome životu nego u konačnici očekujemo objavu samoga Boga... U ljubavi se krije
otajstvo molitve, osobnoga poznavanja Isusa. Služimo se dakle ovim penjanjem vjere,
nade i ljubavi, tako ćemo doći do istine – potaknuo je Papa. U trenutku pozdrava,
nakon što je biskupima prijateljima Fokolara i Zajednice svetoga Egidija poželio „obilne
plodove“ iz susreta koje održavaju ovih dana, Papa je na Gospu Lourdesku izrazio duhovnu
solidarnost s bolesnima: Neka na sve vas, dragi bolesnici, Milostiva Gospa svrati
svoj utješni pogled, pun utjehe i nade, i neka vas podupre u nošenju svakidašnjega
križa ujedinjenog s otkupiteljskim Kristovim križem – zaključio je Benedikt XVI.