80 godina Vatikanske države

Današnji dan, 11. veljače, za opću je Crkvu vrlo važan – danas se, naime, obilježava 80 godina Države Grada Vatikana. Jedanaesti veljače 1929. godine, povijesni je datum koji potvrđuje uzajamno priznavanje između Kraljevine Italije i Vatikanske države, i to kroz Lateranske ugovore koji su ime dobili po Lateranskoj palači u Rimu, u kojoj su potpisani. Potpisivanjem tih ugovora završilo je dugo razdoblje napetosti do kojih je došlo nakon ujedinjenja Italije. Ugovori su se sastojali od dva dokumenta. Jedan je bio Ugovor koji priznaje neovisnost i suverenost Svete Stolice i utemeljuje Državu Grada Vatikana; a drugi Konkordat kojim se uređuju građanski i vjerski odnosi između Crkve i države u Italiji. Godine 1947. uvršteni su u Ustav Talijanske Republike u nastajanju, a 1984. revidirani, kada je potvrđena potpuna uzajamna neovisnost i suverenost Italije i Svete Stolice, zatim sloboda izbora što se tiče poučavanja katoličke vjere, te zaštita crkvene baštine. Iste godine, 1984., Unesco je Grad Vatikan uvrstio u popis Svjetske baštine čovječanstva.
Kao što smo već javljali, ova će obljetnica biti obilježena raznim inicijativama. Danas je popodne, u Berninijevoj kolonadi, u kraku Karla Velikoga, otvorena prigodna izložba, dok će sutra popodne, u nazočnosti Svetoga Oca, u Dvorani Pavla VI. biti održan koncert. Sutra će također Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, u Lateranskoj palači otvoriti kongres pod naslovom „Mali teritorij za veliko poslanje“. I na posljetku, valja spomenuti i poseban niz vatikanskih poštanskih markica na kojima su prikazani pape od 1929. godine do danas.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o posebnoj zadaći Svete Stolice u svijetu, kardinal Giovanni Lajolo, predsjednik Papinskoga povjerenstva za Državu Grada Vatikana, napomenuo je kako je značenje suverene države Grada Vatikana u tome da zaštiti Papu od bilo kakvoga političkog utjecaja u vodstvu Crkve i njezinu evanđeoskome učiteljstvu, koje je upravljeno ne samo na Crkvu, nego na cijelo čovječanstvo. Kristov namjesnik mora biti neovisan i slobodan, on ne treba odgovarati nijednoj zemaljskoj vlasti, nego samo Bogu – napomenuo je kardinal te primijetio kako je povijest, posebice ona europska, kroz stoljeća, pa i u prošlome stoljeću, prečesto pokazala sklonost nekih režima i vlasti za prigušivanjem Papina glasa. I danas bi nemali broj političara želio da Papa ne izrazi svoje mišljenje o moralnim temama koje su njima neugodne – primijetio je kardinal Lajolo.
Osvrnuvši se potom na najveće izazove najmanje države na svijetu, kardinal je prije svega istaknuo kako je međunarodna aktivnost Svete Stolice usmjerena na rješavanje važnih pitanja vezanih uz ljudska prava, počevši od prava na život i hranu, te prava na istinsku vjersku slobodu – to je prvo od pravâ na slobodu, jer se – prema kardinalovim riječima – tiče najvažnijega odnosa ljudske osobe: odnosa s Bogom. Među drugim velikim izazovima je pravo na gospodarski razvoj siromašnijih i slabijih zemalja, ali i siromašnih ljudi i onih kojima se ne daje prednost. Osim toga, veliki je izazov iseljavanje koji, osim u zemljama zapadnoga svijeta, postoji i u arapskome svijetu, kao i u ostalom dijelu svijeta. Svi su ti izazovi samo dijelovi velikoga glavnog izazova, i velike obveze Crkve, a to je mir – kazao je na koncu kardinal Lajolo.