Sinoć je u 19.35 sati, u jednoj klinici u Udinama preminula Talijanka Eluana Englaro
Sinoć je u 19.35 sati, u jednoj klinici u Udinama preminula Talijanka Eluana Englaro,
žena koja je 17 godina bila u vegetativnome stanju, i kojoj je prije četiri dana prekinuto
umjetno davanje hrane i vode. Ta je mlada žena preminula dok se u Senatu raspravljalo
o nacrtu zakona koji joj je trebao spasiti život. U ovome trenutku velike boli,
povjeravamo Eluanu Englaro Bogu života. Molitve i apeli brojnih ljudi dobre volje
nisu bili dostatni kako bi se sačuvao njezin krhki život, kojemu je bila potrebna
samo nježna skrb – stoji u priopćenju Talijanske biskupske konferencije. Ali, i u
ovome teškom trenutku ne nedostaje nade koja se rađa iz vjere. Ta nas nada sjedinjuje,
združujući sve koji vjeruju u dostojanstvo osobe i vrednotu života, posebice kada
je ona ranjiva. Upućujemo apel svima, kako ne bi nestalo toga zanosa prema ljudskome
životu od njegova začeća pa do prirodne smrti – stoji na koncu priopćenja talijanskih
biskupa. Na Eluanino se preminuće, kao i na pouke koje se mogu izvući iz ovoga
bolnog događaja, osvrnuo otac Federico Lombardi, ravnatelj naše radio postaje. Pred
smrću vjernik se odvaja na molitvu i dušu Eluane, osobe koju smo svi voljeli i koja
je u posljednjim mjesecima postala dio našega života, povjerava Bogu – rekao je o.
Lombardi. Eluana je sada u miru, i nadamo se da će njezin slučaj, nakon brojnih rasprava,
svima biti poticaj za mirno razmišljanje i odgovorno traženje najboljih načina za
praćenje najslabijih osoba, uz dužno poštovanje prava na život, te u ljubavi i pozornoj
skrbi. Te se osobe – kako je podsjetio Papa u nedjeljnome podnevnom nagovoru – ne
mogu nikako brinuti za sebe, nego su potpuno ovisne o skrbi drugih. Eluanina smrt
ne može nas ostaviti bez tračka žalosti zbog prilika u kojima se dogodila, ali tjelesna
smrt, za kršćanina, nije nikada posljednja riječ. Stoga ćemo i u Eluanino ime nastaviti
tražiti djelotvornije putove za služenje životu – napomenuo je o. Lombardi. Na
slučaj Eluane Englaro, a posebice na pozivanje Crkve na poštovanje načela zaštite
života od njegova začeća pa do prirodne smrti, u razgovoru se za našu radio postaju
osvrnuo nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinske akademije za život, koji je
pritom upitao kako se može pomisliti da se, u situacijama koje smo proživjeli ovih
dana, neće davati velika potpora kršćanskome milosrđu? I to onom milosrđu koje ne
daje smrt, nego koje kroz ljubav vodi do pobjede – rekao je nadbiskup. Ne možemo zaboraviti
veliko svjedočanstvo koje su, u tišini, izvan buke i meteža, u stvarnoj tišini onoga
koji ljubi i koji se brine, dale redovnice u klinici u kojoj je Eluana Englaro boravila
puno godina, u kojoj su ju primile, njegovale i voljele; zašto se to ne može smatrati
svjedočanstvom Crkve? I zašto, u jednome demokratskome društvu, u društvu koje sve
više želi biti laično, priječiti katolike da uzdignu glas? I dalje sam čvrsto uvjeren
da bi se u društvu u kojemu bi glas katolika bio marginaliziran, neizbježno palo u
ponor u kojemu ne bi više bilo nijednog ideala, niti sposobnosti nadanja. Mi moramo
dati svoje svjedočanstvo nade i ljubavi – rekao je nadalje nadbiskup – ali to ne želimo
učiniti vičući; jer nije rečeno da onaj tko je glasniji ima pravo. Vjerujem da je
to naša poruka, i to trebamo opet danas naglasiti, posebice u kulturnome kontekstu
u kojemu se čini da nedostaje i sâm pojam života, te da društvo sve više ide prema
propadanju, prema stvarnome neshvaćanju vrednote života – primijetio je nadbiskup
Fisichella. Dan nakon Eluanina preminuća, Senat je prihvatio prijedlog većine
o svršetku života, a koji isključuje mogućnost prekida davanja hrane i vode pacijentima
koji se ne mogu sami brinuti o sebi. U međuvremenu, sve je više reakcija na taj događaj
koji je duboko uzdrmao javno mnijenje i podijelio politički svijet. Bol, ali ne i
očaj, osjećaj je zajednički svima onima koji su se do kraja borili za zaštitu života
i njegova dostojanstva. Ubrzo nakon vijesti o Eluaninu preminuću, kardinal Javier
Lozano Barragán, predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva rekao je
za agenciju Ansa: „Neka Gospodin prihvati i oprosti onima koji su je doveli do ovoga“.
Bol i žalost izražavaju brojni pokreti koji su ovih dana, molitvama i spontanim inicijativama,
tražili da se Eluanu ne odvede u smrt. Činjenice same govore i potiču najgore sumnje
– komentirao je Carlo Casini, predsjednik Pokreta za život, izražavajući nadu da Eluana
nije preminula uzalud. Zahvalimo Eluani – izjavljuje pak Udruga Papa Ivan XXIII. –
za sve vrijeme koje je bila s nama; Eluanu osjećamo mučenicom modernoga doba, žrtvom
upornosti protiv života bez presedana. Eluanina je smrt teška rana u svijesti i kulturi
života ove zemlje – istaknula je Zajednica svetoga Egidija, dok Obnova u Duhu naglašava
kako je s Eluanom umrla sloboda života. Slučaj Eluane Englaro otvara crnu
rupu u našemu građanskom suživotu – istaknuo je nadbiskup Bruno Forte u članku objavljenom
4. veljače u talijanskome dnevniku 'Il Messaggero'. Ako jedna presuda može odlučiti
da se nekome kako bi ga se usmrtilo uskrati hrana i voda, utvrđujući da je to legalno,
izgleda mi se da se pred nama otvara ponor, crna rupa u našem civilnome suživotu.
Tko će pobijediti ako Eluana tako umre? Pitao je nadbiskup prije nekoliko dana, dok
je Eluana još bila živa. Neće pobijediti dostojanstvo ljudske osobe, bez obzira na
njezine fizičke ili umne, gospodarske ili društvene uvjete, na nacionalnost, boju
kože ili povijest. Dostojanstvo brojnih drukčije sposobnih osoba, s izrazitim, ponekad
veoma visokim, stupnjem nesposobnosti, poput brojnih osoba u vegetativnome stanju;
vrednota života, svake osobe, ovdje je pod upitom, čak joj se prijeti – ustvrdio je
nadbiskup. Govoreći kako je svjestan duboke patnje koju je podnio Eluanin otac
ipak je ustvrdio da nikada neće shvatiti zakon koji liječnika ovlašćuje da okonča
Eluanin život. Vjernici vjeruju da njezin život dolazi od Boga i da ju jedino Bog
može k sebi pozvati, a za nevjernika je ona živa i vitalna, premda je lišena svake
prividne svijesti, ona je brat i sestra po ljudskosti. To je dostatno za priznavanje
da je njezin život apsolut pred kojim se s poštovanjem, njegom i brižljivom ljubavlju
treba zaustaviti – ustvrdio je nadbiskup i dodao kako ljubav opći i tamo gdje bi inače
bila samoća i odricanje; ljubavi nisu potrebne riječi, dovoljna je ruka, pozorna i
nenametljiva blizina jednoga bića koje neizmjerno ljubi jedno stvorenje, čak i onda
kad je ono u vegetativnome stanju – zaključio je nadbiskup Forte.