Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 1. veljače 2009.
Papa Benedikt XVI. se jučer u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja osvrnuo
na nedjeljna liturgijska čitanja i na tajnu trpljenja. Draga braćo i sestre, ove godine,
na nedjeljnim slavljima, liturgija nam predlaže meditirati nad tekstovima iz Evanđelja
svetog Marka, čija je jedinstvena karakteristika takozvana „mesijanska tajna", to
jest da Isus ne želi da za sada itko osim uske skupine učenika zna da je on Krist,
Sin Božji. On tako u više navrata opominje kako apostole, tako i bolesne koje ozdravlja
da nikome ne otkrivaju njegov identitet. Na primjer, evanđeoski ulomak ove nedjelje
(Mk 1,21-28) izvješćuje o čovjeku opsjednutom zloduhom, koji iznenada poče urlati:
„Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac
Božji". A Isus mu zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega". I odmah, bilježi evanđelist,
zao duh, uz zaglušujuće urlike, iziđe iz toga čovjeka. Isus ne izgoni zloduhe iz osoba,
izbavljajući ih iz najgorega ropstva, već priječi samim zlodusima da otkriju tko je
on. I insistira na toj „tajni" jer je u igri uspjeh samog njegovo poslanja, o kojem
ovisi naše spasenje. Zna naime da će, da bi oslobodio čovječanstvo od vlasti grijeha,
morati biti žrtvovan na križu kao pravi pashalni Jaganjac. Đavao ga, pak, pokušava
od toga odvratiti i nagovoriti ga da postupi prema ljudskoj logici i bude moćni i
uspješni Mesija. Kristov križ bit će đavlova propast i to je razlog zbog kojeg Isus
ne prestaje učiti svoje učenike da će prije no što će ući u svoju slavu morati mnogo
trpjeti, biti odbačen, osuđen i raspet , budući je trpljenje sastavni dio njegova
poslanja – kazao je Sveti Otac. Isus trpi i umire na križu iz ljubavi. Na taj način,
ako se dobro pogleda, dao je smisao našem trpljenju, smisao koji su mnogi muškarci
i žene kroz povijest shvatili i ostvarili u vlastitom životu, tako da su i sred gorčina
tjelesnih i duhovnih kušnji osjećali nepomućeni mir. Upravo je „snaga života u trpljenju"
tema koju su talijanski biskupi izabrali za uobičajenu poruku povodom današnjeg Dana
života. Od srca se pridružujem njihovim riječima, u kojima se osjeća ljubav pastirâ
prema puku, i hrabrost naviještanja istine, odvažnost da se jasno, primjerice, kaže
da je eutanazija lažni odgovor na dramu trpljenja, odgovor koji nije vrijedan čovjeka.
Pravi odgovor ne može naime biti da se čovjeka usmrti, koliko god da ta smrt „slatka"
bila, već da se svjedoči ljubav koja pomaže ljudski se uhvatiti u koštac s bolom i
agonijom. U jedno budimo sigurni: nijedna suza, ni onoga koji trpi, ni onoga koji
je uz njega, neće biti izgubljena pred Bogom – istaknuo je Papa. Djevica Marija
je čuvala u svom majčinskom srcu tajnu svoga Sina, s njim je podijelila bolni čas
muke i raspeća, poduprta nadom u uskrsnuće. Njoj povjeravamo osobe koje trpe i one
koji im svakodnevno pomažu, služeći životu u svakoj njegovoj fazi: roditelje, zdravstvene
djelatnike, svećenike, redovnice, znanstvenike, dragovoljce i mnoge druge. Za sve
njih molimo – pozvao je sve nazočne i ljude dobre volje Benedikt XVI., a poslije molitve
Anđeo Gospodnji podsjetio da se na spomen Isusova prikazanja u hramu slavi u Crkvi
Dan posvećenog života. Sutra ćemo slaviti liturgijski spomen Isusova prikazanja
u hramu. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, Marija i Josip su ga poveli u Jeruzalem,
držeći se propisa Mojsijeva zakona. Svaki je prvorođenac, naime, prema Pismima, pripadao
Gospodinu te je bivao otkupljen jednom žrtvom. U tome se događaju očituje Isusovo
posvećenje Bogu Ocu i, vezano uza nj, posvećenje Marije Djevice. Zato je moj ljubljeni
prethodnik Ivan Pavao II. htio da taj blagdan, na koji mnoge posvećene osobe polažu
ili obnavljaju svoje zavjete, postane Dan posvećenog života. Stoga ću se sutra popodne,
na završetku mise kojom će predsjedati pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog
života i družbe apostolskog života, susresti u bazilici sv. Petra s posvećenim muškarcima
i ženama prisutnima u Rimu. Pozivam sve da zahvale Gospodinu za dragocjeni dar te
braće i sestara, i moliti od njega, po Gospinu zagovoru, mnoga nova zvanja, u različitosti
karizmî kojima Crkva obiluje – ovim je riječima završio svoj podnevni susret Sveti
Otac.