Epidemija kolere u Zimbabveu

Sve više zabrinjava epidemija kolere koja od kolovoza prošle godine odnosi brojne žrtve među pučanstvom Zimbabvea. Riječ je o zemlji u kojoj već mjesecima traje politička kriza bez presedana, a zbog koje su njezine institucije potpuno blokirane. Vrlo su zabrinjavajući posljednji podaci koje je 7. siječnja objavila Svjetska zdravstvena organizacija, a koji govore o gotovo 1800 preminulih i oko 36.000 zaraženih. U zemlji su prisutni zdravstveni djelatnici humanitarne organizacije Liječnici bez granica, koji usred brojnih teškoća nastoje raditi u više pokrajina.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o uzrocima te tako velike epidemije, Sergio Cecchini, iz talijanskoga ogranka Liječnika bez granica, istaknuo je posebice slabe ili nikakve investicije u prilagođivanju strukturâ za opskrbu vodom, i higijenske uvjete u prigradskim područjima svih velikih gradskih središta, a posebice glavnoga grada Hararea. Osim toga, naglasio je i nedostatno investiranje u sustav epidemiološkoga stalnog nadzora epidemijskih bolesti poput kolere, te primijetio kako su vlasti vrlo kasno reagirale.
Što se tiče intervencije međunarodnih zdravstvenih strukturâ, Cecchini je napomenuo kako je potrebna pomoć posebice u logistici, i to više nego medicinska pomoć. Kolera je bolest koju je vrlo jednostavno izliječiti – pojasnio je – jer je to bolest koja izaziva smrt zbog dehidracije organizma. Stoga, osoba oboljela od kolere, ako joj se dade dovoljna količina tekućine, ozdravi u roku od 48 sati. Međutim, to je i bolest koja, ako ju se ne liječi, njezina smrtnost može biti i 50%. Zbog toga nisu potrebni složeni i skupi lijekovi, nego je samo potrebno pripremiti centre za liječenje kolere i izolirati pacijente. Ali, važno je intervenirati; potrebno je imati mnogo snaga na terenu i odgovarajuću potporu od onih koji su zaduženi za politiku javnoga zdravlja u toj zemlji – istaknuo je Cecchini te na koncu naglasio kako je vrlo važno vršiti pritisak i činiti vidljivom tu epidemiju. Nastaviti govoriti o tome znači staviti ozbiljnost ovoga stanja na pozornost i drugih humanitarnih organizacija, a time, na neki način, povećati zanimanje i njihovu nazočnost – primijetio je Cecchini.