Uz liturgijska čitanja 3. nedjelje kroz godinu razmišlja o. Anto Lozuk

Mi kršćani vjerujemo da je Isus Bog koji je došao na svijet i živio na zemlji. Njegovi učenici zabilježili su njegove riječi i opisali njegova djela te ih predali nama. Njegove riječi su divne, a djela moćna. Znamo također da Isusovi učenici postoje i danas, trude se da našem naraštaju predaju njegovu poruku i u ovom vremenu nastave njegovo djelo. I mi bismo trebali biti među njegovim učenicima... Kada, međutim, sakupimo sve što znamo o Isusu i njegovu djelu, osobito kada se podsjetimo na činjenicu da ga danas napadaju sa svih strana, da ga pogrđuju i nastoje istjerati iz svakog prostora ovoga svijeta, čini nam se da je sve što je vezano uz Isusa nekako maleno, slabašno, preskromno da bi predstavljalo znakove Božje veličine i Božje snage. Zato smo, zajedno s drugim ljudima ovog naraštaja, i mi kršćani uvjereni da Gospodin Isus, kakvoga predstavljaju Evanđelja, ipak djeluje nekako blijedo, da se nikako ne uklapa u ovaj naš svijet spektakla i blještavila. Držimo da bi Bog trebao promijeniti svoje kriterije i način postupanja, postati uočljiviji, uvjerljiviji, prepoznatljiviji.
Ovaj dojam ne predstavlja ništa novoga. Već u vrijeme dok je Isus boravio na zemlji, ljudi su imali isti dojam. Ni prema židovskim kriterijima Isusov skromni lik nikako nije odgovarao slici Mesije kakvu su bili stvorili. Čak i apostoli, kao i drugi Židovi Isusova vremena, imali su velikih poteškoća da povjeruju u siromašnog, poniznog, blagog Mesiju. Istu poteškoću imali su ljudi svih kasnijih vremena. Isus se ne uklapa u ljudske kriterije velikog, moćnog, božanskog.
Međutim, kao što znamo da ekonomisti imaju jedne kriterije, a umjetnici druge, tako bismo trebali znati da i ljudi imaju jedne kriterije a Bog druge. Kriteriji s područja ekonomije ne primjenjuju se na umjetnost, niti se kriteriji iz svijeta zabave primjenjuju na svakodnevne dužnosti. Po istoj logici, ljudski kriteriji ne vrijede za Boga. Bog je uvijek drukčiji, uvijek veći, uvijek nedokučiv.
Zato Gospodin na početku svoga javnog djelovanja poziva: „Obratite se!“ To u ovom kontekstu znači: Ostavite svoju logiku i svoje kriterije i okrenite se Bogu! Promijeniti svoje kriterije i uskladiti ih s Božjima! Uzdigniti svoju logiku na višu, na Božju razinu! ... Obraćenje jest vraćanje k Izvoru, postavljanje svoga bića na pravi temelj, usmjeravanje svoga djelovanja prema pravom cilju... U Isusu Kristu Bog nam je poklonio svoj lik, svoj način razmišljanja, svoj način djelovanja. U njemu Bog nam je ujedno poklonio savršenog čovjeka. Obratiti se dakle znači: ostaviti svoju ljudsku logiku i kriterije i svoj pogled i svoje snage usmjeriti prema Isusu, usvojiti njegove kriterije krenuti njegovim putem, putovati prema njegovu Cilju.