Solidarnost je kršćanska krepost

Solidarnost je ključ za otkrivanje istine o obitelji smatra Crl Anderson, vrhovni vitez Kolumbovih vitezova i savjetnik Papinskoga vijeća za obitelj. Solidarnost je puno više od jedne vrline, ona je ključ za otkrivanje istine o obiteljskim odnosima i o temeljima civilizacije ljubavi – rekao je Carl Anderson, govoreći na VI. svjetskom susretu obitelji koji se ovih dana održava u glavnome gradu Meksika.
Anderson je podsjetio da je socijalist Pierre Leroux izmislio riječ „solidarnost“ kao „inačicu za kršćanski pojam ljubavi, a cilj je bio pronaći novi odgovor, razuman i učinkovit na društvene probleme“. Ivan Pavao II. je u enciklici „Socijalna skrb“ pročistio taj pojam, opisujući solidarnost kao neupitnu kršćansku krepost koja se duboko ukorjenjuje u vjeri i kršćanskoj ljubavi. Takva solidarnost očituje da, bez obzira na naravne ljudske veze, postoji uzor za jedinstvo ljudske rase, a to je nutarnji život Presvetoga Trojstva, što kršćani nazivaju „zajedništvom“. Čovjek je u biti stvoren za zajednički život s drugima, i to je temelj civilizacije ljubavi – istaknuo je Anderson. Još više – dodao je – kršćanska antropologija shvaća čovjeka pozvanoga graditi civilizaciju ljubavi, a taj poziv nije jedan od mogućih putova, nego je neophodno usavršavanje našega čovještva – zaključio je Anderson.
Govoreći pak o pojmu međuovisnosti, rekao je kako solidarnost treba shvaćati u kontekstu međuovisnosti: ljudsko biće ovisi o drugim ljudskim bićima, ne samo u vodoravnoj liniji (između sličnih) nego i u okomitoj (među naraštajima), a to se zbiva u obitelji. Anderson je podsjetio da je isti Benedikt XVI. kao kardinal 1996. godine pridonio učvršćivanju ovakvoga shvaćanja: kardinal Ratzinger je protumačio nazočnost djeteta u majčinskome krilu kao veoma grafički opis postojanja ljudskog roda uopće. U majčinskome krilu život djeteta ovisi od 'biti sa ženom', ali sama nazočnost nije dostatna. Trudnoći, djetetovoj nazočnosti potrebna je majčina dobra volja – naglasio je Anderson. Biti s nekim upotpunjuje se s biti od nekoga i s biti za nekoga – dodao je. Anderson smatra da je ova međuovisnost u opasnosti zbog razvoda braka, napuštanja i rastave između parova i očinstva. Poznato je da djeca rođena od nepoznatih donatora žele sresti svoje očeve – podsjetio je Anderson. Taj je nered simbolično izražen u činjenicu što majka prvoga djeteta iz epruvete nije kćeri dala samo svoje nego i ime liječnika koji je vodio proces. Citirajući Ivana Pavla II. Anderson je zaključio kako je uloga solidarnosti u i po obitelji puno više od jedne „socijalne vrline“, upravo kao što je slučaj s istinom, slobodom, supsidijarnošću i ljubavlju. Ako se budućnost solidarnosti treba graditi na zajedništvu osoba, onda je prvenstveni uzor toga zajedništva trojstveno zajedništvo osoba. Bez solidarnosti u obitelji, neće biti solidarnosti ni izvan obitelji. Bez shvaćanja i obrane obitelji, neće se moći shvatiti društvo kao ljudsku obitelj, ni Crkvu niti župu kao veliku obitelj kršćana – zaključio je Anderson.