Družba sestara Presvetoga Srca Isusova hrvatska je redovnička zajednica nastala u Rijeci

Družba sestara Presvetoga Srca Isusova hrvatska je redovnička zajednica nastala u Rijeci. Osnovala ju je, 1899. godine, Majka Marija Krucifiksa Kozulić. O družbi, kao i o njezinoj utemeljiteljici, za naše slušatelje govori sestra Dobroslava Mlakić.
Kratki prikaz povijesti Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova
Družba sestara Presvetog Srca Isusova izvorna je hrvatska redovnička zajednica i jedina osnovana u gradu Rijeci potkraj 19. stoljeća, u vremenu kada europski katolički zapad sve više zahvaća liberalizam i materijalizam. Ljudi se sve više udaljavaju od Krista i Njegove ljubavi i baš ta situacija je dovela do socijalnih nepravdi i siromaštva u tadašnjoj nagloj industrijalizaciji i kapitalizaciji društva. Kao odgovor na tadašnje prilike nastaje buđenje laikata u Crkvi, te niču brojne pobožne udruge i redovničke kongregacije koje su proizašle iz njih, posvećene socijalno-karitativnim djelima apostolata.
Zauzimanjem pape Leona XIII. događa se novi procvat pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, koji je svojom enciklikom «Annum Sacrum» najavio posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu. Povijest Družbe sestara Presvetog Srca Isusova ima svoje korijene u Udruzi kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je osnovao u Trstu 1879. kapucin o. Arkanđeo iz Camerina. Sve članice Udruge bile su franjevačke trećoredice, a članstvom u udruzi prihvaćale su obvezu širenja pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, tako da se svojim životom i apostolskim služenjem malenima i siromašnima, suobličuju siromašnom Kristu potpunim predanjem Bogu po molitvi i žrtvi. O. Arkanđeo je sažeo program Udruge u riječi: «Utažiti žeđ raspetom Bogu»! On je osnivajući Udrugu odmah planirao i osnutak buduće redovničke zajednice posvećene Presvetom Srcu Isusovu, a to je i ostvario zajedno s Marijom Kozulić.
1. Utemeljiteljica Družbe Majka Marija Krucifiksa Kozulić
Marija Kozulić rođena je u Rijeci 20. rujna 1852. u uzornoj, kršćanskoj, brodovlasničkoj i brodograditeljskoj obitelji podrijetlom s otoka Lošinja. Sredinom 19. stoljeća rod Kozulića bili su poznati kapetani i brodovlasnici. Marijin otac Ivan Matej Kozulić iz Malog Lošinja bio je brodovlasnik i kapetan duge plovidbe, a majka Katarina r. Supranić iz veleposjedničke brodovlasničke obitelji iz Velog Lošinja, posvetila se odgoju djece. Marija je u obitelji primila dobar kršćanski odgoj. Molitva u obitelji Kozulić bila je vez jedinstva i blagoslova Božjega.
Marija se školovala u Rijeci i Goriziji u Italiji. Bila je žena široke naobrazbe i velike kulture; učiteljica glazbe i zabavišta, a poznavala je i više stranih jezika. Iako veoma krhkog zdravlja, bila je puna kršćanskih ideala za pomoć bližnjemu i proslavu Kristova Srca.
Godine 1879. postala je članicom Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova u Trstu, koju je osnovao o. Arkanđeo. U Trstu je deset godina kao laikinja poučavala u vjeri siromašnije djevojčice i žensku mladež i skrbila se za njih. Godine 1889. vraća se iz Trsta u rodni grad Rijeku i nastavlja započetu misiju gdje je o. Arkanđeo imenuje ravnateljicom ogranka Udruge. Kao zaljubljenica u Kristovo Srce želi svima obznaniti njegovu ljubav na konkretan način, svojim životom i djelom. Uvidjevši teške socijalne prilike koje su tada vladale u Rijeci, dok je bila pod mađarskom upravom, kao laikinja započinje zbrinjavati siromašnu djecu, te utemeljuje i gradi 1895. u Rijeci Zavod Presvetog Srca Isusova koji je bio utočište za siromašnu djecu bez obzira na vjeru i narodnost.
No, da bi bolje organizirala svoju karitativno-socijalnu i pastoralnu djelatnost, uređuje Pravila i Konstitucije pod vodstvom o. Arkanđela, koje je on već ranije napisao, a koje je odobrio senjsko-modruški biskup Antun Maurović, 6. srpnja 1899. godine. Tako je nastala redovnička zajednica posvećena Presvetom Srcu Isusovu u Rijeci. Karizma Družbe je općeljudski i vjerski odgoj te obrazovanje siromašne djece i ženske mladeži.
Marija je obukla redovničko odijelo i položila svete zavjete 1904. godine uzevši ime Krucifiksa (Raspeta).
2. Karizma i duhovnost Družbe
Svaka je karizma utemeljitelja dar Duha Svetoga koju Bog nadahnjuje u određenom povijesnom trenutku, kao odgovor na konkretne prilike u Crkvi i društvu, a uvijek na korist bližnjemu. Karizma i duhovnost Družbe sestara Presvetog Srca Isusova plod je duhovne baštine Majke Marije Krucifikse Kozulić koja je svojoj Družbi udahnula kristocentričnu i marijansku duhovnost. Središte te duhovnosti je štovanje otajstva Kristova probodena Srca, osobno predanje i posveta Presvetom Srcu pod zaštitom Bezgrješne Djevice. Sestre svojom molitvom i žrtvom, živeći po svetim zavjetima u zajednici, daruju svoj život u duhu naknade i zadovoljštine za svetost Crkve i spasenje svih ljudi.
Majka Krucifiksa željela je svijetu posvjedočiti da se kršćanska svetost očituje u djelima ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Njezino mnogostruko apostolsko djelovanje je plod dubokog molitvenog i krjeposnog života. Živeći u jednostavnosti i skrbeći se za najsiromašnije bila je hrabra ali ponizna žena, koja je izvor snage nalazila u Euharistiji u kojoj je pronašla dušu svog apostolata. I život njezinih duhovnih kćeri Sestara Presvetog Srca Isusova je poput produžene svete mise: one se svakodnevno klanjaju euharistijskom Isusu, mole i žrtvuju, te sjedinjuju svoje srce s euharistijskim Isusom, čije Srce trajno bdije i kuca za sve nas.
Ljubimo sve ljude ljubavlju Kristova Srca jer naše je zvanje spasenje duša, riječi su Majke Krucifikse koje je oporučno ostavila svojim sestrama, a to je i bit štovanja otajstva Kristova Srca.
Majka Krucifiksa je umrla na glasu svetosti 29. rujna 1922. u Rijeci, govoreći onako kako to mogu reći samo sveci na kraju ovozemnog života: «Rado ostavljam zemlju jer sam ostvarila svoje poslanje.» Trideseti dan nakon njezine smrti ovako su joj građani grada Rijeke na spomen-ploči napisali: Bila je prava Majka siročadi, siromašnih, napuštenih, osiguravajući im besplatno krov, zaklon, hranu, odjeću, odgoj i obrazovanje. Prošla je blagoslivljajući sve, blagoslivljajući uvijek. Revnim djelima za slavu Božju i ljubav prema bližnjemu posvetila je svu svoju dušu jednostavnu, čistu, poniznu, hrabru i bez uznositosti. Blagoslovljena siročad upućuje svoje molitve za ljubljenu svoju Majku, da primi čim prije nagradu neba, jer je za nebo živjela.
3. Hrvatska zajednica Sestara Presvetog Srca Isusova
Nakon Prvoga svjetskog rata i D'Annuzijeve okupacije grada Rijeke, mlada redovnička zajednica se podijelila na talijansku i hrvatsku zajednicu sestara koja je morala napustiti Rijeku te se zahvaljujući pomoći i podršci crikveničkog župnika mons. Antuna Rigonija te književnika i pjesnika Vladimira Nazora postupno osamostalila u Crikvenici. Hrvatska zajednica sestara nasljeđuje karizmatsko poslanje svoje Utemeljiteljice i crkveno je odobrenje dobila 1934. da živi i djeluje prema Pravilu i Konstitucijama Kongregacije kojoj su pripadale u Rijeci.
Sve do 1948. svi samostani sestara Presvetog Srca Isusova u Crikvenici, Zagrebu, Slatini bili su i zavodi za siromašnu djecu – sirotišta. Iste godine sirotišta je komunistički režim zatvorio i sestrama je zabranjen rad s djecom, a samostani u Rijeci su oduzeti i nacionalizirani.
Nakon Drugoga svjetskog rata sestre su se ponovno našle pred novim iskušenjima i izazovima. Onemogućene da djeluju sukladno karizmatskom poslanju najprije su prihvatile rad u crkvenim ustanovama, a potom se raspršile diljem negdašnje senjsko-modruške, a kasnije Riječko-senjske nadbiskupije po župama u Lici, Gorskom kotaru, Primorju, Porečko-pulskoj biskupiji i drugim krajevima naše domovine. Na župama su vodile župna kućanstva, a šezdesetih godina 20. st. nakon otvorenja Katehetskog instituta i Instituta za crkvenu glazbu pri KBF-u u Zagrebu, katehizirale su djecu i vodile crkveno pjevanje. Sve vrijeme komunističkog režima u našoj domovini Hrvatskoj i BiH, redovnice su podnijele glavni teret i žegu dana, djelujući na župama izvan svojih samostana i tako su pridonijele očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta našega naroda.
Šezdesetih godina i Sestre Presvetog Srca Isusova su dijelile sudbinu svoga naroda i morale su prijeći prag svoje domovine te su otišle u Austriju i Njemačku zbog vlastitih potreba izgradnje samostana i školovanja sestara. Preuzele su rad u karitativno-socijalnim, zdravstvenim i prosvjetnim ustanovama.
Demokratskim promjenama u našoj domovini otvorile su se i nove mogućnosti djelovanja sestara sukladno karizmi Družbe, te se zajednica sve više vraća svom izvornom poslanju; odgoju djece u vrtićima, apostolatu mladeži, vjeronauku u školama i župama te radu u crkvenim ustanovama. Družba danas broji 114 sestara koje djeluju u šest hrvatskih biskupija, te u Njemačkoj i Italiji.
Poruka slušateljima Radio Vatikana:
Zahvalna sam za ovu priliku da sam mogla upoznati poštovane slušatelje Radio Vatikana o povijesti i poslanju Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.
Utemeljiteljica Majka M. Krucifiksa Kozulić, svojim je životom posvjedočila da je bila žena velike vjere, žive nade i duboke molitve. Sav svoj život darovala je za najpotrebnije. Za Majku Mariju Krucifiksu u pripremi je postupak za proglašenje blaženom i stoga preporučam slušateljima Radio Vatikana da se mole i utječu u svojim potrebama i bolesti zagovoru Majke Marije Krucifikse Kozulić, jer svetost se blaženih i svetih očituje u njihovu moćnom zagovoru kod Boga koji uslišava naše molitve.