Sestre Naše Gospe u Hrvatskoj

O povijesti Družbe sestara Naše Gospe, njihovoj karizmi i nazočnosti u Hrvatskoj, za naše slušatelje govori sestra Martina Koprivnjak.
Crkva slavi 9. prosinca blagdan sv. Petra Fouriera, koji je 1597. godine sa blaženom Majkom Alix le Clerc u Francuskoj osnovao Kongregaciju Naše Gospe – Kanonikinje svetog Augustina, redovničku družbu koja se «posvetila siromašnim djevojčicama i djevojkama, učeći ih čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i plesati, tumačeći im temelje kršćanskog nauka, čestitog života i kućne higijene».Međutim, nije se lako vratiti 400 godina unatrag i pratiti razvoj života jedne dinamične zajednice. Sve ono što je obilježilo povijesno razdoblje u kojem je nastala i rasla ova zajednica odrazilo se i na njenom rastu i širenju. Djelo ovih dvoje svetaca bilo je revolucionarno jer su tada redovnice živjele u klauzurnim samostanima, a javne škole, osobito za djevojčice, nisu postojale. Zato je osnivanje besplatnih, javnih škola za siromašne djevojke bilo nešto veliko a smjeralo je promjeni cjelokupnog društva.
Družbi sestara Naše Gospe sa sjedištem u Zagrebu, o kojoj želim danas nešto reći, jedna je od osam kongregacija koje su ukorijenjene u duhovnosti i temeljnoj karizmi Sv. Petra Fouriera i blažene Alix le Clerc, a nastala je povijesnim odcjepljenjima potrebnim prilagodbama od družbe Siromašnih školskih sestara Naše Gospe koju je osnovala blažena Marija Terezija od Isusa Gerhardinger u Njemačkoj. Te se kongregacije svake dvije do tri godine sastaju, poniru u zajedničku baštinu i međusobno se potiču na veću vjernost Utemeljiteljima ali i Božjem pozivu u vremenu u kojem živimo.
Naša je Družba, kao samostalna redovnička ustanova nastala u Subotici 1930. godine. Prva je vrhovna glavarica Družbe koja je imala sjedište u Subotici bila s. Marija Anunciata Kopunović. Ona je uz pomoć biskupa Lajče Budanovića odgojnu karizmu sestara Naše Gospe počela njegovati za hrvatske djevojčice. Zbog političkih prilika u godinama prije II. svjetskog rata htjeli su upravu prenijeti u Hrvatsku, u Zagreb. U tome su naišli na pomoć i suradnju blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Kuća Matica je 1941. iz Subotice prenesena u Zagreb. To je novi početak na istim korijenima. Sestre su nakon II. Svjetskog rata radile u školama i odgojnim ustanovama dok ih komunistički režim nije u tome onemogućio. Tada je osnovna djelatnost Družbe postala rad na župama, u župnom vjeronauku, vođenju crkvenih zborova i župskih domaćinstava. Sestre su također započele tiskarsku djelatnost, izdavanje vjerske literature koja je bila oskudna; čak su i prvi brojevi Glasa Koncila nastali u maloj tiskari našeg samostana u Primorskoj. U Remetama već 40 godina imamo dječji vrtić kroz koji su prošle generacije zadovoljne djece, koji sad već i svoju djecu dovode pod naš krov kako bi upila nešto od sunčanog sjaja Božje dobrote kojim ova ustanova zrači.
Družba je papinskoga prava a broji 70 članica sa doživotnim zavjetima i tri sa privremenim zavjetima, koje su raspoređene u 10 zajednica. Imamo dva samostana u Zagrebu, po jedan u Subotici, Osijeku, Taborskom i Živogošću, a druge zajednice žive u župnim prostorijama. Djelatnosti sestara danas su također usmjerene na cjeloviti odgoj osobe: počevši od vrtića, preko župnog i školskog vjeronauka do rada na crkvenim visokoškolskim ustanovama. Naše sestre su se posvetile brižnom njegovanju crkvene glazbe u župnim zajednicama i na crkvenim učilištima. Život zajednica je uređen prema smjernicama naših Konstitucijama i Direktorija, s određenim dnevnim redom kojeg sačinjavaju točke zajedničke i osobne molitve, zajednički obroci i dužnosti u zajednici i izvan nje. Susrećemo se također na mjesečnim duhovnim obnovama, na kućnim sastancima, godišnjim šestodnevnim duhovnim vježbama, i na Danu Družbe. Sudjelujemo u programima i susretima koji se organiziraju na planu redovništva i Crkve.
I danas u našim dušama odjekuje misao Majke Alix da želi osnovati kuću za sestre u kojoj će se činiti svako moguće dobro. Osluškujemo bilo sadašnjeg vremena i tražimo načine kako to danas možemo činiti. U svijetu kojemu se na naslovnim stranicama novina i u udarnim terminima vijesti pojavljuju samo katastrofe i svako moguće zlo, ova rečenica ima i te kako puno smisla. A Evanđelje donosi novost, i radost. Kao što su naši Utemeljitelji spoznali da odgojiti plemenitu ženu i majku znači obnoviti društvo, dok danas gledamo kako se obitelj rastače pod raznim lošim, brižno planiranim utjecajima, ova ideja nam opet osvjetljava put: društvo se može obnoviti obnovom obitelji a majka je srce obitelji. Radeći na odgoju i oplemenjivanju budućih majki mi dobro činimo svima koje će one u svom životu odgajati i kojima će činiti svako moguće dobro. U duhu svetog Augustina čije su konstitucije u temelju naših Konstitucija, sestre Naše Gospe trebaju imati i duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. U odgoju treba prevladavati ljubav i nježnost, tako da će od sestara sveti Petar tražiti da djeci pristupaju dušom djevice i srcem majke. Odgoj je ono po čemu smo mi ovo što jesmo, a snaga kojom to činimo jest ljubav prema Kristu Gospodinu.
Dragi slušatelji , molite zajedno s nama Gospodara žetve da pošalje radnike u našu Družbu. Djevojke koje će biti odvažne i ustrajne. Molitvene i oduševljene. Djevojke i žene vjere, nade i ljubavi. Molite to s nama i za nas. Naša majka Alix je rekla: «…mir u ovom životu sastoji se u velikoj strpljivosti: a da bismo je postigli, potrebna nam je velika Božja milost koja se ne uskraćuje onima koje je spremno znaju iskoristiti.» Slično je nešto rekao i naš sveti Petar Fourier: «Lako je nositi zakrpanu haljinu, ali teško je imati strpljivu dušu.» Nestrpljive smo u iščekivanju i očekivanju novih zvanja, a mnogi vjernici i župnici, te razne druge ustanove u traženju naših sestara koje im ne možemo dati jer ih nemamo. Zato, dragi slušatelji, osobito drage obitelji i neka mi ne zamjere očevi, posebno vas drage majke blagoslivljam i pozivam na molitvu. Potičite molitvu u svojim obiteljima i molite s djecom.