Papa Benedikt XVI. je prijepodne primio u audijenciju diplomatski zbor akreditiran
pri Svetoj Stolici. Papu je u ime nazočnih veleposlanika pozdravio honduraški veleposlanik
Valladares Lanza, dekan diplomatskoga zbora. U svjetlu Božićnoga otajstva nade Papa
promatra svjetske događaje, a od Boga je zatražio da svima podari godinu plodnu pravdom,
vedrinom i mirom. Papa se prije svega spomenuo raznih žrtava koje su trpjele zbog
teških prirodnih nepogoda, naročito u Vijetnamu, Mijanmaru, Kini i Filipinima, Središnjoj
Americi, Karibima, Kolumbiji i Brazilu; zbog krvavih nacionalnih i regionalnih sukoba
ili smrtonosnih terorističkih atentata i razaranja u državama poput Afganistana, Indije,
Pakistana i Alžira. Unatoč brojnim naporima – rekao je – još je dalek toliko željeni
mir. Usprkos tome ne smijemo se obeshrabriti... nego moramo udvostručiti svoje napore
kako bismo promicali sigurnosti i razvoj. Pri tome je podsjetio kako je Sveta Stolice
među prvima potpisala i ratificirala Konvenciju o kasetnim bombama, čiji je cilj ojačati
međunarodno humanitarno pravo. Papa sa zabrinutošću gleda na predznake krize u području
razoružanja i neširenja nuklearnoga naoružanja, ističući kako vojni troškovi uskraćuju
ogromne ljudske i materijalne izvore razvojnim projektima i tako potkopavaju mirovne
procese. Papa je upozorio na „previše siromašnih na našem planetu“: ako se želi
graditi mir – ustvrdio je – onda treba vratiti nadu siromašnima, također i brojnim
osobama i obiteljima koje je pogodila sadašnja gospodarska kriza, dok brojnima prehrambena
kriza i globalno zatopljivanje još više oteščavaju pristup hrani i vodi. Žurno je
– istaknuo je Benedikt XVI. – usvojiti učinkovitu strategiju za borbu protiv gladi
i poduprijeti lokalni poljoprivredni razvoj, pogotovo jer se povećava broj siromašnih
u bogatim državama. Papa cijeni rezultate postignute u Dohi na nedavno održanoj Konferenciji
o financiranju razvoja. Smatra da je potrebno „izgraditi novo povjerenje“ koje će
ozdraviti gospodarstvo, a to će biti moguće jedino ako se poštuje „urođeno dostojanstvo
ljudske osobe.“ To je zahtijevan cilj – ustvrdio je – ali nije utopija. Danas više
nego jučer, naša je budućnost u igri, isto kao i sama sudbina našega planeta i njezinih
stanovnika. Posebice valja ulagati u mlade, odgajajući ih za ideal pravoga bratstva,
svjesni da je svim ljudima zajednički Otac, Bog Stvoritelj. Tu je poruku Papa uputio
sa svojih prošlogodišnjih međunarodnih putovanja u Sydneyu za Svjetski dan mladih,
u Sjedinjenim Američkim Državama i u Ujedinjenim narodima, te u Lourdesu u Francuskoj.
Govoreći pak o društvenome uređenju, podsjetio je kako „zdrava laičnost društva
ne zanemaruje duhovnu dimenziju i njene vrednote, jer religija... nije zapreka nego
čvrsti temelj za izgradnju pravednijeg i slobodnijeg društva“. Potom se osvrnuo na
kršćane koji su žrtve fizičkoga nasilja i predrasuda. Benedikt XVI. je osudio „diskriminacije
i veoma teške napade čije su žrtve u prošloj godini bile tisuće kršćana, kao i zloporaba
ukorijenjenih u moralnome siromaštvu. Kršćanstvo je religija slobode i mira – istaknuo
je Papa – a u službi je istinskoga dobra čovječanstva. Kršćanskim žrtvama nasilja
očitovao je svoju očinsku ljubav, naročito onima u Iraku i Indiji, pozivajući vlasti
da stanu u kraj nesnošljivosti i zlostavljanjima, te da učine da se poprave izazvane
štete, naročito na bogoštovnim mjestima i na vlasništvu. Osim toga poželio je da se
u zapadnome svijetu ne gaje predrasude i neprijateljstva protiv kršćana, jednostavno
zato što se njihov glas u nekim pitanjima razlikuje. Kristovi učenici – dodao je Benedikt
XVI. – ne trebaju malaksati pred tim kušnjama: svjedočenje evanđelja uvijek je „znak
proturječja“ u odnosu na 'svjetovni duh'. Iako su mučne patnje, trajna Kristova nazočnost
je moćna utjeha. Njegovo je evanđelje poruka spasenja za sve i stoga ne može biti
zatvoreno u privatni život nego ga treba naviještati po krovovima, sve do nakraj zemlje
– istaknuo je Papa potom se ponovno osvrnuo na nasilje na Bliskom istoku i u Svetoj
zemlji, koje prouzrokuje štetu i ogromne patnje civilnome stanovništvu, još više otežavajući
„traženje izlaza iz sukoba između Izraelaca i Palestinaca, koji brojni žele kao i
cijeli svijet“. Papa je ponovio kako rat nije rješenje te da nasilje, bez obzira tko
ga i kako vrši, treba odlučno osuditi. Poželio je da se „odlučnim zauzimanjem međunarodne
zajednice uspostavi primirje u pojasu Gaze, te da ponovno započnu mirovni pregovori,
koji se moraju voditi poštujući legitimne čežnje i interese svih zaokupljenih naroda.
Prema Papinu mišljenju, potrebna je uvjerena potpora dijalogu između Izraela i Sirije,
te treba omogućiti da se u Libanonu učvrste ustanove, koje će biti učinkovitije ako
se sve zbivalo u duhu jedinstva. Iračane je pak ohrabrio da izgrađuju budućnost bez
rasnih, etničkih i vjerskih diskriminacija. Govoreći pak o drugim svjetskim problemima,
za Iran je poželio „dogovorno rješenje raspravi o nuklearnome programu“ koje će zadovoljiti
opravdane potrebe države i međunarodne zajednice. Takav bi ishod veoma pogodovao svjetskom
i regionalnom popuštanju zategnutosti – primijetio je Sveti Otac potom se osvrnuo
na veliki azijski kontinent, gledajući s povjerenjem na nastavak mirovnih pregovora
u Mindanau, na Filipinima, te na novo ozračje u odnosima između Pekinga i Taipeija.
Poželio je konačno rješenje sukoba u Šri Lanki, zahtijevajući pozornost na humanitarne
potrebe stanovništva. Govoreći pak o „kršćanskim zajednicama u Aziji, često brojčano
veoma malima“ ali željnima ponuditi uvjeren i učinkovit prinos ... napretku svojih
zemalja, svjedočeći prvenstvo Boga, koji određuje zdravu hijerarhiju vrednota i dariva
slobodu jaču od nepravdi.“ Crkva ne traži povlastice – ustvrdio je – nego primjenu
načela vjerske slobode u svoj njezinoj širini. U tom vidiku veoma je važno da u središnjoj
Aziji zakonodavstvo o vjerskim zajednicama jamči puno uživanje toga temeljnoga prava,
poštujući međunarodne norme – upozorio je Sveti Otac. Osvrnuvši se na Afriku,
koju će ove godine posjetiti, rekao je kako Sveta Stolica izbliza slijedi događanja
na tome kontinentu: posebnu pozornost treba posveti djeci. Brojna djeca u Somaliji,
Darfuru i Demokratskoj Republici Kongo žive dramu izbjeglica. Riječ je o milijunima
selilaca kojima je potrebna humanitarna pomoć, lišeni su osnovnih prava i ranjeni
u dostojanstvu. Papa želi da obnavljanje državnih ustanova u Somaliji mogne uznapredovati
kako bi prestale beskrajne patnje njezinoga stanovništva, a poželio je također rješavanje
krize u Zimbabveu i Burundiju. Obraćajući se Latinskoj Americi, osvrnuo se na temeljna
prava i opće dobro. Papa je istaknuo želju južno-američkih naroda „da žive u miru,
oslobođeni od siromaštva te da mogu slobodno uživati svoja temeljna prava“. Poželio
je da se mogu ujediniti emigrantske obitelji, uzimajući u obzir „opravdane potrebe
sigurnosti i nepovrjedivoga poštovanja osobe.“ Pohvalio je napore nekih vlada u uspostavljanju
zakonitosti i u borbi protiv trgovine drogom i protiv korupcije. Izrazio je zadovoljstvo
još većim zbližavanjem između Argentine i Čile, trideset godina nakon posredovanja
Svete Stolice u sporu između dviju zemalja. Papa se nada da će nedavni sporazum između
svete Stolice i Brazila pomoći slobodnom vršenju evagelizatorskoga poslanja Crkve
i još više unaprijediti suradnju s civilnim ustanovama za cjeloviti razvoj osobe.
Zadaća je crkvenih pastira – ustvrdio je – prosvjetljivati savjesti i odgajati laike,
kadre odvažno djelovati u zemaljskim stvarnostima, stavljajući se u službu općega
dobra. Govoreći o stanju na starom kontinentu upozorio je na poštovanje etničkih
manjina. Ohrabrio je kršćansku zajednicu u Turskoj, a poželio je da se pronađu mirna
rješenja za krize na Cipru, Kavkazu, naročito u Gruziji, te za stanovnike Srbije i
Kosova, vodeći računa o pravima etničkih manjina. Papa se, zaključujući govor, osvrnuo
na najsiromašnija ljudska bića, a to su još nerođena djeca, zatim na druge siromašne
„poput bolesnih i napuštenih starijih osoba, na podijeljene obitelji. Siromaštvo se
pobjeđuje – zaključio je Benedikt XVI. – kada čovječanstvo postaje bratskije po vrednotama
i prihvaćenim idealima, utemeljenim na dostojanstvu osobe, na slobodi i odgovornosti,
na stvarnom priznavanju Božjega mjesta u čovjekovu životu. Papa je pozvao sve da gledaju
prema „Isusu, poniznom djetetu položenom u jaslice. On nam očituje da je bratska solidarnost
između ljudi pravi put u izgradnji mira i borbi protiv siromaštva.