Autizam - društvena bolest u naglome porastu

Autizam je jedna od glavnih smetnji razvoja, društvena bolest u naglome porastu – stoji u priopćenju Talijanske udruge za istraživanje o psihozi i autizmu s IV. međunarodnoga kongresa održanoga prošlih dana u Rimu. Osim liječenja oboljelih, veoma je potrebna potpora njihovim sve osamljenijim obiteljima. U Italiji među deset tisuća rođene djece, najmanje je šestero autistično. U posljednjim godinama sve se više rađa takve djece, to je ozbiljan problem na koji upozorava Talijanska udruga, a u tu svrhu je organizirala međunarodni simpozij na kojem se raspravljalo o stanju medicinskih dostignuća i dijagnostici bolesti.
Osvrnuvši se na zabrinjavajuću bolest u razgovoru za naš radio Emanuela Rallini, stručnjak za psihičke poremećaje, rekla je kako je na međunarodnoj razini usvojen protokol za dijagnozu, također i u Italiji – koji je sve učinkovitiji. On omogućuje blagovremeno suočavanje s autizmom. Omogućuje također veću mogućnost liječenja, jer ako se autizam otkrije kod djeteta od osamnaest mjeseci, može se odmah odgovoriti, možemo ostvariti niz strategija koje djetetu omogućuju živjeti u društvu – istaknula je Rallini i dodala kako je bitna potpora kod te vrste bolesti. A potpora je najslabija točka jer nema dnevnih centara za djecu, veoma se puno čeka. To je dakle veliki problem, jer dijete ne može boraviti u kući. Obitelji su veoma usamljene. Često ponestane financijskih sredstava jer takvu djecu uglavnom slijede privatni stručnjaci. Stoga je na kongresu predstavljen polifunkcionalni centar, deset malih stanova za djecu i njihove obitelji, sa stručnim osobljem.
Osvrnuvši se na centar koji će biti otvoren ovoga mjeseca, Anna Maria Onelli, ravnateljica jedne škole i suradnica spomenute udruge, rekla je kako je Sabrina Savagnone, predsjednica udruge, majka jedne autistične djevojčice, uspjela dobiti trokatnicu gdje će se urediti dnevni boravci. Tu će se djeca moći zadržati duže ili kraće vrijeme, a s njima će boraviti jedna stručna osoba. Djeca će dakle biti praćena od malih nogu sve do punoljetnosti, jer roditelje najviše tišti pitanje: Što će se dogoditi kad me ne bude više? – kazala je Onelli.