Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje po Božiću razmišlja otac Anto Lozuk

I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama... – Ova rečenica dominira današnjim Evanđeljem i čitavim Božićnim vremenom. To je centralna rečenica Ivanova Evanđelja i temeljni izričaj naše vjere. Logos-Riječ ime je Božjega Sina, Druge Božanske Osobe; tijelo označava čovjeka. Kršćanin je onaj koji vjeruje da je Božji Logos postao tijelom – čovjekom.
Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet... – veli dalje Evanđelje. Svjetlo u Bibliji označava Sunce, dan, orijentaciju, temeljni uvjet za život, djelovanje, radost, sreću. Svjetlo je Bog. Tama je suprotnost svjetlu. To je stanje u kojemu manjkaju temeljni elementi života, stanje u kojem su presahnuli izvori života, stanje lutanja, glavinjanja, stanje zaluđenosti lažnim svjetlom. Krajnja tama jest pakao – beznađe, očaj nad ruševinama vlastite egzistencije.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše... – tuži se Evanđelje. Ljudi često ne žele ni Boga ni njegova svjetla. Isusa je odbacio vlastiti narod. Tijekom povijesti mnogi su ignorirali, čak i u krvi gušili Božje svjetlo. U današnjem svijetu, uz pomoć svoga svjetla, ljudi sve više noć pretvaraju u dan. Nosi ih iluzija da im je njihovo svjetlo dovoljno, da Božjega svjetla ne trebaju. No, tek kada se pojavi Sunce, postaje jasno kako je ljudsko svjetlo siromašno i jadno.
Prije nekoliko godina u jednom stanu u Zagrebu okupilo se nekoliko mlađih obitelji da zajedno s djecom dočekaju Novu godinu. Kada je otkucala ponoć, vani je započeo vatromet, čula se pucnjava, nastala je vika, čestitanje. Veća djeca potrčala su prema prozoru, otvorila ga i zadivljeno promatrala vatromet, a malena – udarila u plač. Plač nije prestao dok nisu zatvorili prozor. Prodor ljudskog svjetla u mrak Nove godine ne usrećuje malene... Svjetlo kojim čovjek pokušava obasjati noć oko sebe često sa sobom nosi mnogo zla. Ljudsko svjetlo često zastire, prekriva, uništava Božje svjetlo... Isusovo svjetlo ne može obasjati onoga koji ga neće. Tek onaj, koji se otvori njegovu svjetlu, preobražava se u svjetlost.
Onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja... – objavljuje Evanđelje. Po Isusovu rođenju na zemlju je sišlo nebesko Sunce i obasjalo sve strahote svijeta i sve ljudsko trpljenje i iščupalo ih iz beznađa. A svi oni koji su obasjani božanskim Suncem, hode kroz život u svjetlu vjere i nade. Po Isusovu rođenju siromaštvo se pretvara u blaženstvo, žalost u radost, slabost i malenost u snagu i veličinu... I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama... Svjetlo istinsko... dođe na svijet... Onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja...