Na prvi dan u godini, na svetkovinu Marije Bogorodice, Papa je u bazilici svetoga Petra u deset sati predvodio svečanu svetu misu

Na prvi dan u godini, na svetkovinu Marije Bogorodice, Papa je u bazilici svetoga Petra u deset sati predvodio svečanu svetu misu. Na prvi dan u Novoj godini Providnost nas Božja okuplja na liturgijskome slavlju koje nas svaki put gane bogatstvom i ljepotom svih podudaranja: Početak Nove civilne godine pada na osminu Božića, kada se slavi božansko materinstvo Blažene Djevice, a to je ujedno Svjetski dan mira – rekao je Papa potom je pozdravio suslavitelje, u prvom redu kardinala Renata Raffaela Martina, predsjednika Papinskoga vijeća 'Justitia et pax', kardinala Tarcisija Bertonea, državnoga tajnika, sa svim osobljem Tajništva, kao i brojne veleposlanike akreditirane pri Svetoj Stolici.
Osvrnuvši se na liturgijska čitanja, Papa je rekao kako riječ Božja postaje blagoslov za puk Božji i čitavo čovječanstvo. Izraelski su svećenici blagoslivljali narod zazivajući nad njim ime Gospodnje, koje je bilo jamac milosti i mira. Kako bi ljudi i narodi mogli ići putem mira potrebno je da ih rasvijetli lice Božje i da ih blagoslovi njegovo ime. To se zauvijek obistinilo u utjelovljenju: Dolazak Sina Božjega u naše tijelo i našu povijest donio je neopoziv blagoslov, svjetlo koje se više ne gasi, a koje vjernicima i ljudima dobre volje nudi mogućnost da izgrađuju civilizaciju ljubavi i mira – ustvrdio je Papa.
Prema nauku II. vatikanskoga sabora „po utjelovljenju se Sin Božji na izvjestan način ujedinio sa svakim čovjekom“. To ujedinjenje potvrđuje izvorni plan čovječanstva stvorena na „sliku i priliku“ Božju. Doista, Utjelovljenja riječ je jedina savršena i istobitna slika nevidljivoga Boga. Isus Krist je savršen čovjek. U Njemu je ljudska narav uzeta... stoga je uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo. Poradi toga je zemaljska Isusova povijest, čiji je vrhunac vazmeno otajstvo, početak novoga svijeta, jer je zaista stvoreno novo čovječanstvo, kadro, uvijek i jedino s Kristovom milošću, činiti miroljubivu revoluciju. Ta revolucija nije ideološka nego je duhovna, nije utopistička nego je stvarna, stoga joj je potrebna neizmjerna strpljivost, ponekad dugo, dugo vremena, izbjegavajući bilo koji prečac treba ići najtežim putem: putem dozrijevanja odgovornosti u savjestima – ustvrdio je Benedikt XVI. i dodao kako je to evanđeoski put kojim mora ići i Rimski biskup kada piše poruku za Svjetski dan mira, čija je ovogodišnja tema „Boriti se protiv siromaštva, graditi mir“. Ta se tema – primijetio je Benedikt XVI. – može dvojako promatrati: s jedne strane Isus odabire i predlaže siromaštvo, s druge pak treba se boriti protiv siromaštva kako bi svijet postao pravedniji i solidarniji. Prvi vidik nalazi svoj idealni kontekst u ovim danima, u vrijeme Božića. Bog je iz ljubavi prema nama postao čovjekom, postao siromašan. To sveti Pavao svjedoči u drugoj poslanici Korinćanima: „Ta, poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.“ Primjeran svjedok izabranoga siromaštva je sveti Franjo Asiški, a franjevačko siromaštvo dobro čini Crkvi i svijetu – rekao je Benedikt XVI. dodavši kako je predivna Pavlova sinteza o Isusu znakovita i za naše današnje razmišljanje: Nije nakana da se drugima pomogne, da vi zapadnete u nevolju, već da bude jednakost – piše sveti Pavao, a njegova tvrdnja osvjetljuje drugi vidik siromaštva. Postoji siromaštvo, neimaština, koje Bog ne voli i protiv kojeg se treba boriti – kako govori tema današnjega Svjetskoga dana mira. To siromaštvo priječi osobama i obiteljima da dostojno žive, to siromaštvo vrijeđa pravednost i jednakost i kao takvo prijeti miroljubivome suživotu. U tom negativnome smislu također nalazimo siromaštvo u bogatim i naprednim društvima poput marginaliziranja, siromaštva međuljudskih odnosa te moralnoga i duhovnoga siromaštva – istaknuo je Papa, potom se osvrnuo na odnos između globalizacije i siromaštva, između Opće povelje o ljudskim pravima i utrke u naoružanju, između mira i siromaštva. Globalizacija uklanja neke prepreke, ali može izgraditi još veće, stoga države i međunarodna zajednica moraju bdjeti i visoko cijeniti solidarnost. U tome smislu sadašnju gospodarsku krizu valja promatrati kao kušnju: jesmo li spremni promatrati je u njezinoj složenosti, kao izazov za budućnost a ne samo kao kratkoročno izvanredno stanje? Jesmo li spremni zajedno preispitati prevladavajući razvojni sustav kako bi smo ga stvarno promijenili? Više negoli sadašnje financijske teškoće to zahtijevaju zdravstveno ekološko stanje planeta i još više kulturna i moralna kriza, čiji su pokazatelji već odavno vidljivi u svakome dijelu svijeta – istaknuo je Benedikt XVI. i zaključio: Kako bismo se borili protiv nepravednoga siromaštva, koje muči brojne muškarce i žene a prijeti općem miru, treba otkriti trijeznost i solidarnost, kao evanđeoske i istovremeno opće vrednote. Ne može se učinkovito boriti protiv bijede ako se ne čini ono što sveti Pavao piše Korinćanima, to jest, ako se na nastoji provoditi jednakost, smanjujući razliku između onih koji se razbacuju s viškom i onih kojima nedostaje najpotrebnije – ustvrdio je Benedikt XVI.