Agencija Fides je objavila popis pastoralnih djelatnika ubijenih u 2008. godini. Riječ
je o jednom nadbiskupu, šesnaest svećenika, jednom bratu redovniku i dva dragovoljca
laika. Prema objavljenom izvješću Azija je kontinent s najvećim brojem ubijenih pastoralnih
djelatnika. Dvije tisuće godina nakon svetoga Pavla, i u 2008. godini svjedoci i mučenici
upozoravaju da jedino ljubav prema Kristu može nadvladati snagu mržnje. Na svjetskim
bespućima, nošeni naviještanjem Radosne vijesti, mogu se iskusiti teške kušnje, poput
diskriminacije, progona čak i smrti. Među onima koji su svoj život posvetili ima ih
koji su ljubav prema Kristu svjedočili u posve različitim okolnostima i kontekstima.
Svjedok Kristove ljubavi u Iraku, kojim haraju ratna zbivanja, bio je mosulski kaldejski
nadbiskup Rahho, koji je bio otet nakon pobožnosti Križnoga puta. U drugim državama,
kao u Venezueli i Kolumbiji, užas nasilja i drama siromaštva su u pozadini ubojstva
oca Orellana Hidalga, ubijenog u Karakasu, kao i oca Jiaimea Tora, izbodenoga u Medellinu.
Brojni su ubijeni u tobožnjim oružanim pljačkama, poput oca Briana Thorpa u Keniji,
ili su ubijeni iz mržnje prema katolicima poput oca Bernarda Digala, koji je ubijen
u indijskoj državi Orissa. Drugi su zatečeni i ubijeni dok su molili, poput oca Reynolda
Rode koji je ubijen u kapelici dok je molio krunicu. Svi – ističe agencija Fides
– bez heroizama ili svečanih izjava, nisu se ustručavali svakodnevno život stavljati
na kocku da ne bi onima koji su ih okruživali ponestalo životnoga daha i nade. Činili
su to u zemljama s tragičnim podjelama poput Šri Lanke, zemlje potresene neprestanim
sukobima između pobunjenika i regularne vojske. Tu je ubijen otac Xavier Karunaratnam,
koji je neumorno pružao psihološku potporu žrtvama sukoba. U Kongu je sreo smrt dragovoljac-laik
Boduin Ntamenya iz Gome, ubijen je obavljajući posao na području zahvaćenom ratom.
Dvojica isusovaca bili su žrtve bezumnoga ubojstva, otac Otto Messmer i otac Victor
Betancourt, ubijeni su u stanu u Moskvi. Nabrajanju valja pridodati brojne o kojima
se nikada neće ništa saznati, a posvuda trpe i svojim životom plaćaju vjernost Kristu.
Riječ je – kako je ustvrdio Ivan Pavao II. – o oblaku nepoznatih boraca za veliku
Božju stvar, bez kojih bi Crkva i svijet bili neizmjerno siromašniji.