Afrika u Papinu srcu

Godina na izmaku vidjela je Benedikta XVI. zauzetoga na više strana, od apostolskih putovanja s jedne na drugu stranu svijeta, do ekumenskoga i međuvjerskoga dijaloga, od obrane progonjenih kršćana u svijetu do upozoravanja na velike vrednote nasuprot pretjeranostima prouzročenim teškom krizom koja je pogodila planet. Otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i glavni ravnatelj Radio Vatikana osvrnuo se za naš radio na godinu na izmaku kao i na očekivanja od Nove 2009. godine. Rekao bih da je pontifikat savršeno pronašao svoj put naviještanja kršćanske vjere, s učiteljstvom izvanrednoga značenja i potvrđivanja bitnih vrednota za sadašnje i buduće dobro čovještva. Taj pozitivan navještaj bez bojazni se predstavlja, a čini mi se da su na toj crti i velika pastoralna putovanja – primijetio je otac Lombardi.
Na upit čega ćemo se najviše sjećati s apostolskih putovanja, rekao je kako se neće zaboraviti Papin govor pred Skupštinom Ujedinjenih naroda kao ni njegova molitva na mjestu porušenih tornjeva, a možda je ona najviše dirnula srce Amerikanaca. Što se pak tiče Svjetskoga dana mladeži u pamćenju će ostati Papin zagrljaj s predivnom, radosnom skupštinom mladih. Papa je doista mogao u Francuskoj predstaviti svoje učiteljstvo na pozitivan način, s pozornošću ga je slušala ne samo Crkva nego i francuski svijet kulture, nema dvojbe da je postignut cilj dijaloga između Crkve i današnjega svijeta, a to smo svi željeli – rekao je otac Lombardi.
Osvrnuvši se na ekumenizam i dijalog s islamom, rekao je kako će nam ostati u sjećanje slika Bartolomeja I. koji na Biskupskoj sinodi govori o ljubavi prema riječi Božjoj u pravoslavnoj tradiciji te da nas ta ljubav može ujediniti da zajedno idemo na izvor naše vjere. Što se pak tiče međuvjerskoga dijaloga, naročito s islamom, možda je najvažniji Katoličko-muslimanski forum, a njegova Zaključna izjava svjedoči kako se pošteno i jasno raspravljalo o ljudskim pravima i vjerskoj slobodi, a to je bitno za odnos s islamom – primijetio je otac Lombardi.
Govoreći pak o proglašavanju Pavlove godine, rekao je kako međunarodni laički tisak tome događaju nije posvetio veliku pozornost, ali on je za život Crkve veoma važan. Papina kateheza je veoma važan vidik njegove službe, u katehezi dolazi do izražaja njegova duboka teološka kultura i snažna duhovnost. To je način da se kršćanskome puku pomogne upoznati svetoga Pavla, otkriti misionarsko držanje i želju da se naviješta primljeni dar vjere. Pavlova godina je veoma važna i za ekumenizam, veoma je zanimljivo kako su je, naročito, pravoslavni usvojili kao ključ pastoralne djelatnosti za ovu godinu – kazao je otac Lombardi.
Osvrnuvši se na Biskupsku sinodu, rekao je kako je Sinoda bila zaista sretno iskustvo. Ozračje je bilo vrlo spokojno, a to je znakovito jer se prije sinode puno raspravljalo o riječi Božjoj, o egzegezi, o povijesno-kritičkoj metodi, i tako redom. Sinoda je potvrdila i očitovala da je crkvena zajednica zrela za čitanje koje je, imajući u vidiku sve kulturne i kritičke dimenzije, vjersko čitanje riječi Božje, hrana i temelj njezina kršćanskoga života. Rekao bih da je u tome važnu ulogu odigrao Papa s knjigom „Isus iz Nazareta“, to je primjerna knjiga za duhovno-teološko čitanje Svetoga pisma i za prenošenje na druge takvoga čitanja – istaknuo je otac Lombardi.
Govoreći pak o Papinu odnosu prema globalnoj krizi, rekao je kako je znakovito da su svi – vjernici i nevjernici – shvatili da su etički čimbenici u osnovi gospodarske krize, pohlepa za zaradom putem financija koje nisu odraz stvarne proizvodnje, a tomu se mora platiti danak. Činjenica da se Benedikt XVI. često navraća na tu temu svjedoči ne samo njegovo suosjećanje s patnjama i teškoćama brojnih osoba koje pate zbog krize nego i njegovo upozorenje da se iz krize može izići jedino ako se gospodarstvo bude zasnivalo na temeljnim vrednotama ujednačenoga, solidarnog i za sve pravednoga razvoja – istaknuo je otac Lombardi.
Osvrnuvši se na progone kršćana u svijetu, poglavito u Indiji, rekao je kako je stanje u Indiji i na Bliskome istoku povezano s činjenicom, nažalost, naglog porasta fundamentalizma u današnjem svijetu, a to dovodi do nijekanja poštivanja vjere, tuđega vjerovanja, do marginaliziranja i primjene nasilja prema svima koji ispovijedaju drugačiju vjeru. Veliki je to problem, a slično je stanje na Bliskom istoku: činjenica da su brojni kršćani primorani na iseljavanje i na život u nemogućim uvjetima znak je kako je ravnoteža civilizacije i suživota koji je trajao stoljećima dovedena u pitanje. A za nas vjernike najdramatičnije je to što je danas ime Božje i religija kao takva prigoda za napetost i nasilje umjesto za sklad, ljubav i doprinos izgradnji miroljubivoga čovječanstva. Nad tim se moramo zabrinuti i biti veoma pozorni – kazao je otac Lombardi.
Govoreći o očekivanjima od 2009. godine, rekao je kako su razne točke na kojima se temelje očekivanja pomalo problematične, obzirom na to valja oprezno gledati na godinu koja započinje. Jedno je ipak jasno, a to je pozornost prema Africi. Velike su patnje mnogih afričkih naroda, događaju se užasna krvoprolića siromašnih, a mnogi gladuju, poput ovih dana u Zimbabveu. Što moramo činiti da se prevladaju i izbjegnu te užasno dramatične situacije, da jedan kontinent velikih potencijala, bogat materijalnim i ljudskim izvorima, može, danas i sutra, dati svoj doprinos čovječanstvu i Crkvi? Papino zauzimanje je primjerno, ali svi bismo u sljedećoj godini morali gledati prema tome kontinentu – zaključio je otac Lombardi.