Ne može se okrivljivati Crkvu za ono što su drugi činili

Iznenađuje i ogorčuje činjenica da jedan od nasljednika fašizma – odgovornoga za sramotu rasnih zakona, od koga se već dugo vremena nastoji distancirati – proziva sada Katoličku crkvu, očitujući povijesnu netočnost i smiješan politički oportunizam. Vatikanski dnevnik 'Osservatore Romano' u izdanju od 17. prosinca, tako komentira nedavni govor predsjednika Talijanskoga zastupničkoga doma, Gianfranca Finija, koji je izgovorio na obilježavanju 70. obljetnice uvođenja rasnih zakona u Italiji. Fašistička ideologija – rekao je Fini – sama ne pojašnjava sramotu. I talijansko se društvo prilagodilo protužidovskome zakonodavstvu. Izuzimajući časne iznimke, nisu zabilježeni posebni otpori – dodao je – čak ni od Katoličke crkve. Među brojnim povjesničarima koji se ne slažu s govorom predsjednika Finija je i profesor na sveučilištu u pokrajini Molise Matteo Luigi Napolitano, stručnjak za međunarodne odnose i međunarodni izaslanik Papinskog odbora za Povijesne znanosti, koji je u razgovoru za naš radio pojasnio zbog čega treba osporavati Finijeve tvrdnje.
Treba ih osporavati jer se otpor Svete Stolice očitovao u raznim oblicima s kritičkim držanjem, ne samo prema rasnom talijanskom zakonodavstvu, nego i prema rasnom zakonodavstvu svih država s Njemačkom na čelu, koje su imale diktatorske sustave, a usvojile su antisemitske zakone. To je naročito istinito tijekom Drugoga svjetskoga rata. Ali, osvrnimo se na odnos s Italijom, riječ je o postupanju Svete Stolice prema rasističkom talijanskom zastranjenu već u vrijeme kada se naslućivalo da će se donijeti ti zakoni. Osservatore Romano 2. srpnja 1938. godine donosi Papin sud o značenju riječi „katolik“, što znači opći, a također znači odbacivati separatizam i pretjerani nacionalizam koji je upravo tada, 1938. godine, vladao. Talijanski predstavnik u Washingtonu 20. listopada 1938. godine jasno ističe kako je papina riječ čimbenik koji razara simpatije američkih katolika prema fašizmu, koji sada od sve trave čine jedan struk, to jest uključujući Italiju, Njemačku i Rusiju u jedinstvenu omraženu cjelinu, koja diskriminira i gazi slobodu građana, stoga papinu riječ apsolutno treba kritizirati – rekao je tada talijanski predstavnik.
Na primjedbu kako se može reći da se Pio XI. borio protiv rasnih zakona, optužujući Italiju da u tome slijepo slijedi Njemačku, rekao je kako je to čista istina. Pio XI. se svojim suradnicima više puta požalio na Musolinija i pitao se zašto Italija u tim stvarima mora oponašati nacizam. Takav zakon nije bio potreban jer Talijani nisu osjećali njegovu potrebu. Amerikanci su upozoravali na opasnost toga zastranjivanja. Zamjenik državnoga tajnika u razgovoru s talijanskim veleposlanikom u Washingtonu 5. studenoga 1938. godine kaže: Ali, oprostite, u Italiji imate 100 tisuća Židova. Zar je potrebno usvojiti zakone poput onih koje donose u Njemačkoj. Ti vam zakoni nisu potrebni. Uostalom, Vatikan je – dodao je zamjenik državnoga tajnika – jasno rekao da ljudska bića, citiram, „ne smiju biti diskriminirana zbog vjere ili zbog rasnoga podrijetla“. Stoga, ako je to rekao Vatikan – podsjećaju Amerikanci – jasno je da biste se vi, katolička zemlja, u kojoj se nalazi Vatikan, morali povoditi za Vatikanom. A kada je dekretom proglašen zakon, 13. studenoga 1938. godine, tri dana nakon njegova objavljivanja, Državno je tajništvo objavilo prosvjednu notu, predanu talijanskome veleposlaniku pri Svetoj Stolici – pojasnio je profesor Napolitano.
Na novinarov upit zašto se djelomično optužuje Pija XII. za ono što se dogodilo u II. svjetskome ratu, rekao je kako misli da je u tijeku proces nijekanja povijenih činjenica, a ne želi se priznati vlastite krivnje: prave krivnje nisu na strani Katoličke crkve, koja je u ono doba bila enklava, odnosno okružena fašističkom Italijom koju su, ne treba zaboraviti, 1943. zauzeli nacisti. Stoga okrivljivati Crkvu za sve što se dogodilo, a što su drugi počinili, vodi na krivi put i pojednostavljivanje je povijesti. Želim podsjetiti da se Sveta Stolica već 1933. godine, nakon nekoliko dana od usvajanja rasnih zakona u Njemačkoj, pokrenula u korist njemačkih Židova, a od europskih velesila nitko nije prekinuo trgovačke ni diplomatske odnose s rasističkom Njemačkom zbog usvojenih zakona protiv njemačkih Židova – zaključio je profesor Napolitano.