Uz liturgijska čitanja 4. nedjelje Došašća razmišlja vlč. Marijo Buljević

Tako su kratke, a pozivaju na trajanje, tako ih olako izgovaramo, a posljedica im zna biti teška, tako ih često smatramo običnima, a samo zbog njih sve postaje drugačije, ali ne i neobično. Nekad je dovoljan tren da se dogode, a o njima ne samo da zna ovisiti već uistinu ovisi čitava naša sudbina. Riječ je zapravo o dvije riječi, i to o onoj -Da- i onoj -Ne -. Upravo u njih dvije ili bolje rečeno iza ove dvije riječi, ulazi i odvija se čitav naš život. Izreći jednu od ove dvije riječi znači prihvatiti sve ono što one u sebi nose ma koliko bilo teško, mada se ta težina ne vidi na samom početku, nego se tek eventualno samo može naslutiti, budući da tek živeći otkrivamo njen sadržaj. Zato ove dvije riječi nalaze svoje posebno mjesto u svakom čovjeku, mogli bismo reći, u sakralnom prostoru svake ljudske osobe.tj. u slobodi njegova srca, koje takvim prostorom tek može postati ovisno o upotrebi ovog – Da- i ovog -Ne-. A upravo zbog toga nije ne važno komu se u tome Da i tome Ne njima obećavam, komu se u njima dajem, komu se u njima izričem, jer po njima se daje, obećava i izriče čitav naš život. To nam ujedno i govori kako ove dvije riječi ne dolaze same od sebe, već je za njih potreban netko drugi, tj. Onaj koji njima prethodi, ali i koji čeka na njih.
U središtu liturgijskog vremena došašća koje se odvija prije Božića poruka je da Bog dolazi. Međutim došašće najednom poprima novo značenje. Izvješća o Ivanu Krstitelju sada ustupaju mjesto Mariji, tj. ono što je proricano ustupa mjesto stvarnosti. Ovom četvrtom nedjeljom koja neposredno prethodi Božiću, liturgijska čitanja, na poseban način pred nas stavljaju evanđelje o navještenju Mariji. Upravo time nas se želi uvesti u tu novu dimenziju došašća. A ta nova dimenzija označena je riječima s početka. Bogu koji dolazi, reći -Da- ili mu reći -Ne-. Da bi se to shvatilo nama je potrebna Gospa Marija. U riječima Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi, Marija izriče i daje svoj DA Bogu. No ulaskom Boga u život nekog čovjeka, s njim u taj život ulaze poteškoće; ali zajedno s poteškoćama stiže i Božja pomoć u taj život.
Valja reći kako to nije bilo slijepo -Da-, već svjesno i promišljeno, a zbog toga i sveobuhvatno, spremno da se dogodi sve ono što je ovo –DA – u sebi nosilo, a nosilo je spremnost da bude kamenovana, da Josip, njezin zaručnik, pomisli na nevjeru, da bude odbijana u Betlehemu jer za nju i Dijete nema mjesta osim u štali, i da se na kraju krajeva ispune riječi starca Šimuna, o maču boli koji će je probosti. Jednostavno rečeno izgubila je svoj život, tj založila ga je poradi Boga, poradi Onog o kojem ovisi sav naš život, a kad je to tako onda se nipošto nije mogla držati po strani, neutralno i neangažirano i ne pristati cijelim bićem na tu Božju ponudu,. no zato je i zadobila život, jer ako se život želi spasiti, onda to ide jedino po Božju, a to znači dopustiti mu da se rodi u našem životu baš kako se rodio u njezinom životu.
I uistinu čitavo ovo došašće vodilo je tome. Željelo je i nas spremiti na ovaj odgovor, na ovo. –Da- pozivu i ponudi Božjoj, da Mu i mi kao i Marija izrečemo naše Da, jer uistinu su velike mogućnosti ljudskog srca kada se ono zahvalno otvori tom daru odozgor, daru Duha Svetoga, a tada to srce postaje i biva sveti prostor koji u sebi nosi Boga, koji nosi Isusa Krista. Upravo zato ovaj –Da- Bogu i onaj –Ne- svemu drugome što od Boga udaljava, čime Boga guramo od nas, svemu onom što nije Bog, jesu presudni za istinski doživljaj i radost Božića, ali isto tako kako bi Božić nastavio živjeti u našem životu.