Papa želi obnovu dijaloga između estetike, etike, ljepote, istine i dobrote

Novi kršćanski humanizam mora hoditi putem istinske ljepote – istaknuo je Benedikt XVI. u poruci nadbiskupu Gianfrancu Ravasiju, predsjedniku Papinskoga vijeća za kulturu, u prigodi trinaestoga javnoga zasjedanja sedam papinskih akademija. Papa je poželio da se obnovi dijalog između estetike i etike, između ljepote, istine i dobrote.
Osvrnuvši se na Papinu poruku u razgovoru za naš radio nadbiskup je rekao kako među brojnim poticajima ima bar dva izazova: ljepota kao povlašteni put spoznaje te pokušaj uspostaviti dijalog s modernom umjetnošću, sa sadašnjim obzorima iz kojih su iščezla dva temeljna obilježja umjetnosti: ljepota i poruka. Današnja umjetnost jednostavno postaje neka vrsta očitovanja stvarnoga kao takvoga. Stoga je važno shvatiti može li se još uspostaviti zajedništvo između vjere i umjetnosti. Umjetnost bi još mogla pomoću velikih religijskih simbola, znakovitih pripovijedanja, velikih figura i upita pronaći vezu između ljepote i značenja. A Crkva prije svega mora nastojati shvatiti da moderna umjetnost ima svoju gramatiku, odnosno svoj način izražavanja. Umjetnost, kultura općenito, mora u nekoj vrsti pustinje kao što je suvremeno društvo uspjeti prepoznati te velike znakove, ideje koje uznemiruju i istovremeno neizmjerno obogaćuju ljudsku spoznaju – rekao je nadbiskup Ravasi.
Na primjedbu kako je Sveti Otac podsjetio da je nedavna Biskupska sinoda za otkrivanje riječi Božje preložila put ljepote, rekao je kako je put ljepote najčarobniji i najuzbudljiviji put prema Bogu. Po mome mišljenju Sinoda ističe bar dva puta. Prvi je istaknut u samoj poruci koja se oslanja na četiri simbola: glasu, licu, kući i cesti. I u našoj vjerskoj komunikaciji, religioznoj poruci, ponovno se vraćamo simbolima. Vraćamo se pripovijedanju, odnosno lijepom naviještanju Boga. Drugi put je Sveto pismo, biblijski je tekst književno rječit, uvjetovao je povijest zapadne kulture, on je kako se običava reći „veliki kodeks“. To je obojena abeceda nade u koju su veliki slikari stoljećima umakali svoje kistove, govorio je Chagall. Vratimo se Bibliji jer ju bez daljnjega moramo gledati kao svjetiljku na životnome putu, ona je u tome slučaju simbol ali je istovremeno veliko svjedočanstvo ljepote, koju se ponovno mora predložiti obzorima kršćana u okviru suvremene kulture – zaključio je nadbiskup Ravasi.