Papina kateheza na općoj audijenciji 26. studenoga 2008.
Papa Benedikt XVI. je u svojoj današnjoj katehezi u dvorani Pavla VI. govorio o Pavlovu
učenju o opravdanju po vjeri i djelovanju Duha Svetoga u životu kršćanina. Draga
braćo i sestre, ako su vjernici besplatno opravdani i ako u tome djela – djela Zakona
a još manje općenito ljudska djela – nemaju nikakvog udjela, da bi bili opravdani
potrebno je da se na naš život izlije živa voda Duha i da bude bogat njegovim "plodom"
(usp. Gal 5,22). U prethodnoj smo se katehezi zadržali na apsolutnoj besplatnosti
spasenja, koje je Bog ostvario u Kristu, po Duhu Svetom: danas svoju pažnju upravljamo
na posljedice koje proizlaze iz činjenice da smo opravdani po vjeri i iz djelovanja
Duha u kršćanskom životu. Moramo priznati da su u povijesti kršćanstva dvije razine
– nevažnost djela za postizanje spasenja i opravdanje koje daje plodove Duha – često
miješane, što je imalo za posljedicu brojna pogrešna tumačenja. Zapravo, nije nimalo
slučajno da sveti Pavao, u istoj Poslanici Galaćanima, u kojoj stavlja krajnje snažan
naglasak na besplatnost opravdanja, ističe također odnos između vjere i djela: "Uistinu,
u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju
djelotvorna" (Gal 5,6). Zato postoje, s jedne strane, "djela tijela", a to su "bludnost,
nečistoća, razvratnost…" (Gal 5,19-21); a s druge, kršćanski je život jačan djelovanjem
Duha koji daje "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost"
(Gal 5,22): to su plodovi Duha – kazao je Sveti Otac. Prva u tomu nizu kreposti
je ljubav a posljednja uzdržljivost. Zaista, Duh, koji je Ljubav Oca i Sina, izlijeva
svoj prvi dar – ljubav, u naša srca (usp. Rim 5,5); a ljubav da bi se u punini izrazila
zahtijeva uzdržljivost. O ljubavi Oca i Sina koja nas zahvaća i stubokom preobražava
naš život govorio sam u svojoj prvoj enciklici Deus caritas est. Vjernici znaju da
se u međusobnoj ljubavi u nama, po Duhu, nastanjuje Božja i Kristova ljubav. U istoj
Poslanici Galaćanima Pavao će reći da, noseći teret jedni drugih, vjernici ispunjavaju
zapovijed ljubavi (usp. Gal 6,2). Opravdani po daru vjere u Kristu, pozvani smo živjeti
u Kristovoj ljubavi prema bližnjemu, jer ćemo na temelju toga na kraju svoga života
biti suđeni. Da međusobna ljubav predstavlja izraz i glavnu posljedicu opravdanosti,
pokazuje glasovita pohvala ljubavi u Pavlovu hvalospjevu ljubavi: "Kad bih sve jezike
ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal
što zveči… Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta,
ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje…" (1 Kor 13,1.4-5). Kršćanska je ljubav
itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama: ta nas ljubav
privlači sebi, prihvaća, grli, podupire, pa čak u neku ruku i muči, jer prisiljava
svakoga od nas da ne živi više za samoga sebe, zatvoren u vlastiti egoizam, već za
"Onoga koji za nas umrije i uskrsnu" (usp. 2 Kor 5,15). Kristova nas ljubavi čini
u Njemu novim stvorenjem (usp. 2 Kor 5,17) koje postaje dio njegova mističnoga Tijela
koji je Crkva – istaknuo je Papa. Naprotiv, moramo si ponovno dozvati u svijest
da, upravo zato jer smo opravdani u Kristu, ne pripadamo više samima sebi, već smo
postali hram Duha i zato smo pozvani proslaviti Boga u našemu tijelu (usp. 1 Kor 6,19).
Silno bismo obezvrijedili neprocjenjivu vrijednost opravdanja ako ne bismo Krista
proslavili svojim tijelom, budući da smo otkupljeni visokom cijenom njegove krvi.
Zapravo, upravo je to naše bogoslužje "umom" i "duhom", zbog kojeg nas Pavao zaklinje
"prikazati svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu" (Rim 12,1). Na što bi se
svela liturgija upućena samo Gospodinu, kada ne bi, istodobno, bila služba za našu
braću, na što bi se svela vjera koju se ne bi pokazalo djelima ljubavi? Apostol često
svoje zajednice podsjeća na posljednji sud, kada ćemo se svi "pojaviti pred sudištem
Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo" (2 Kor
5,10) – dodao je nadalje Benedikt XVI. Pustimo da do nas dopre pomirenje, koje
je Bog u Kristu jednom zauvijek izvršio, da do nas dopre "luda" ljubav Boga prema
nama: nitko i nikada nas neće moći odijeliti od njegove ljubavi (usp. Rim 8,39), koja
nas osposobljava da možemo davati prave plodove Duha – ovim je riječima završio svoju
katehezu Sveti Otac. Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih
hodočasnika iz Mostara koje je Papa srdačno pozdravio: Srdačnu dobrodošlicu
upućujem dragim hrvatskim hodočasnicima, a posebno vjernicima iz župe Svetoga Mateja
iz Mostara. Krist Kralj, čiji dolazak u vjeri i nadi s radošću iščekujemo, neka čuva
i blagoslovi vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija!