Msgr. Ivo Tomašević o zbivanjima u BiH

Danas, na obljetnicu Daytonskog sporazuma, potpisanog 21. studenog 1995., treba podsjetiti na stajalište biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koji su samo nekoliko dana nakon njegova potpisivanja, u svojoj izjavi od 8. prosinca 1995. jasno napisali da je „ovim sporazumom potvrđeno i ovlašteno etničko čišćenje i pravo jačega te u istu razinu stavljeni žrtve i agresor“. Danas, nakon trinaest godina daytonskoga mira, očita je opravdanost pitanja koje su postavili u spomenutoj izjavi: „Tko treba ostvariti mirovnim sporazumom predviđeni povratak stotinama tisuća prognanika i izbjeglica u njihove domove i zavičaje i tu im omogućiti sva ljudska i građanska prava i slobode?“. Osam godina kasnije biskupi BK BiH su uputili svoj Apel i državama potpisnicama Daytonskog sporazuma u kojem, između ostalog stoji: „Ako je daytonski sporazum značio zaustavljanje rata, a ne definitivno mirovno rješenje za narode Bosne i Hercegovine, kako nam tvrde neki međunarodni predstavnici, ovim apeliramo na Vas, kao predstavnike zemalja supotpisnica toga ugovora, da poduzmete potrebne mjere kako bi se iz daytonskog sporazuma uklonile bitne zapreke i tako konačno počela ostvarivati konstitutivnost, tj. puna ravnopravnost sva tri naroda na području cijele zemlje. Samo će tako biti moguć povratak i opstanak Hrvata i pripadnika drugih naroda u daleko većem broju nego do sada u njihov zavičaj na području cijele zemlje. Bez hrvatskoga naroda, kao jednoga od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, i bez povratka svih na svoje, Bosna i Hercegovina nije moguća kao zemlja zajedništva u različitosti i kao proklamirani model višenacionalne i plurireligiozne Europe“, napisali su biskupi u jednom od svojih brojnih apela na koje je dobro podsjetiti u ovim danima kada se ni nakon 13 godina ne želi ovu napaćenu zemlju okrenuti putem budućnosti i mira utemeljenog na pravdi.
A da je i tijekom poraća, unatoč zaustavljanju pucanja i ratnih strahota, uvelike nastavljeno provođenje nepravde, podsjetilo se i tijekom obilježavanja 4. obljetnice nasilne smrti župnika i dekana u Bosanskoj Gradišci prelata Kazimira Višatickog. Biskup Komarica je u homiliji govorio o neprekidnom mučeničkom hodu Crkve za njenom božanskom glavom – Kristom, koji joj je takav hod i prorekao. „U povorku istinskih svjedoka vjere i vjernosti Kristu i njegovu Evanđelju svrstao se i naš brat svećenik Kazimir. On je, kao i ne rijetka druga naša svećenička braća te sestra redovnica u ovom dijelu naše biskupije, bio spreman svoj život žrtvovati iz ljubavi prema Kristu, Crkvi i svome svećeničkom poslanju. Nije odustajao od branjenja Božje časti i Božjih prava kao i ljudskog dostojanstva i ljudskih prava među kojima i prava na vlastiti identitet, na vlastiti dom i rodni kraj“. Biskup Komarica je naglasio kako uspomena na žrtvu života župnika Kazimira kao i uspomene na sve druge svećeničke žrtve zbog Krista i iz vjernosti prema Kristu ne smije izblijediti iz sjećanja živućih, pogotovo ne u sredinama gdje su se dogodile kao što je slučaj i u župama: Nova Topola, Ravska, Presnače, Prijedor i Petrićevac, gdje su 'in odium fidei' – iz mržnje na Krista i kršćansku vjeru ubijeni Kristovi vjerni sluge, svećenici, redovnica i vjernici laici. Nadodao je da „ni ova naša generacija ni buduće generacije neće smjeti ustvrditi kako katolički svećenici u Banjolučkoj biskupiji nisu sudjelovali u mnogostrukim žrtvama svog naroda i svoje Crkve.
O potrebi pokretanja procedure izmjene Ustava s ciljem stvaranja jednakopravnosti svih građana, a posebno hrvatskog kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, složili su se i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Viko Puljić i potpredsjednik RS g. Davor Čordaš tijekom njihova susreta 18. studenog u Sarajevu. Osvrnuli su se i na nedavne općinske izbore kojima je, unatoč nebrizi većine stranaka s hrvatskim predznakom za te prostore, napravljen makar mali pomak kada je riječ o izboru hrvatskih predstavnika u općinska vijeća u nekim gradovima u RS-u. I u razgovoru s novoimenovanim grčkim veleposlanikom Mantzouranisom kardinal Puljić se osvrnuo i na proces europske integracije Bosne i Hercegovine kao i na ljudska prava koja trebaju biti ugrađena u sve demokratske strukture ove zemlje.
Unatoč svim poteškoćama, Crkva i dalje živi i djeluje što pokazuju i nove crkvene građevine. Tako je i tijeku izgradnja športske dvorane Katoličkog školskog centra "Don Bosco" u Žepču gdje živi i djeluje jedina salezijanska zajednica u Bosni i Hercegovini. Dvorana će s popratnim sadržajima obuhvaćati površinu od 7000 m2 , moći će primiti oko 1500 gledatelja, a bit će prikladna za službena natjecanja svih dvoranskih športova. Dvorana će prije svega služiti potrebama škola, ali i šire društvene zajednice budući da gradić Žepče, kao i cijela općina, nemaju prikladnu športsku dvoranu za rekreativne, kulturne i slične sadržaje. Inače, Centar obuhvaća Opću gimnaziju i Tehničko obrtničku školu te Omladinski centar, a predviđa se izgradnja i Đačkog doma. .
I tuzlanski franjevci pripravljaju gradnju Kulturnog centra Sveti Franjo sljedeće godine kao dar gradu Tuzli uz 800. obljetnicu franjevačke karizme i kao znak svoje višestoljetne prisutnosti u Bosni. Zamisao o gradnji Kulturnog centra dobro se uklapa i u projekte općine Tuzla u sklopu revitalizacije stare gradske jezgre, a ujedno je i svjedočanstvo nazočnosti Hrvata katolika na tim prostorima.
Kao pohvalnu činjenicu treba spomenuti i akciju zaklade „Marija De Mattias" koja je raspisala natječaj za dodjelu stipendija studentima koji studiraju na sveučilištima u Bosni i Hercegovini, a namijenjena je studentima slabijeg imovinskog stanja za razdoblje od 10 mjeseci tijekom akademske godine 2008./2009. u iznosu do 1.000,00 kuna mjesečno.