Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 19. studenoga 2008.

U Božjoj je ljubavi nazočan i ispunjen čitavi zakon – rekao je Benedikt XVI. govoreći na današnjoj audijenciji na trgu svetoga Petra, posvećenoj nauku opravdanja u poslanicama svetoga Pavla. Za Apostola naroda vjera nikada nije u suprotnosti s ljubavlju, a pravedni postajemo po uobličavanju s Kristom – istaknuo je Benedikt XVI. U poslanici Filipljanima – podsjetio je Papa – Pavao nam daje dirljivo svjedočanstvo o prijelazu, nakon obraćenja, s opravdanja utemeljena na Zakonu, stečena obdržavanjem propisanih dijela, na opravdanje po vjeri u Krista. Pavao je shvatio da je ono što mu se do tada činilo dobitkom u stvari pred Bogom bio gubitak i stoga je odlučio čitavi svoj život založiti na Isusu Kristu – ustvrdio je Benedikt XVI.
Ako se Pavao prije svoga susret s Uskrslim osjećao ostvarenim, besprijekornim obzirom na pravednost po zakonu, doživljeno prosvjetljenje na putu za Damask radikalno mijenja njegov život. Upravo zbog toga osobnoga iskustva u susretu s Isusom Kristom Pavao u središte svoga naviještanja stavlja nepomirljivu oprečnost između dva različita puta prema pravednosti: puta utemeljenog na djelima Zakona i puta utemeljena na milosti vjere u Krista. Stoga postaju relativizirani svi uvjeti, sklop ponašanja propisanih Zakonom, odnosno Mojsijevim petoknjižjem. Biti pravedan jednostavno znači biti s Kristom i u Kristu. To je dostatno, više nisu potrebni zakonski propisi – istaknuo je Papa dodavši kako oslobađanje od obrednih i bogoštovnih propisa nije slobodoumlje, oslobađanje od morala, kao što su neki mislili u korintskoj zajednici. Očito je da je to tumačenje pogrješno, kršćanska sloboda nije liberalizam; oslobađanje o kojemu govori Pavao nije oslobađanje od činjenja dobra – istaknuo je Benedikt XVI.
Govoreći o zakonskim propisima, od obrezanja do propisa o hrani, rekao je kako su označavali vjerski i društveni identitet koji su u Izraelu osjećali ugroženim naročito od prevladavajuće helenističke kulture. Stoga se protiv te racionalističke kulture nastojalo podignuti štit, obrambeni zid. Pavao je progonio kršćane jer ih je smatrao opasnošću za identitet Izraela, ali se sve mijenja uskrsnućem. S Kristom, Izraelov Bog, jedini pravi Bog, postaje Bog svih naroda. Zid – kako kaže poslanica Efežanima – između Izraela i pogana više nije potreban: Krist je taj koji nas štiti od mnogoboštva i svih zastranjivanja; Krist nas u Bogu i s Bogom ujedinjuje; Krist u različitosti kultura jamči naš pravi identitet – rekao je Papa te se osvrnuo na Luterovo tumačenje ulomka iz Poslanice Rimljanima, prema kojemu kršćanin se spašava po samoj vjeri a ne po djelima. To je tumačenje ispravno ako se ne suprotstavlja vjeru i ljubav. Vjera je gledati u Krista, povjeriti mu se, priljubiti se uz Njega, uobličiti se Njemu i njegovu životu. A Kristov život je ljubav – ustvrdio je Benedikt XVI. Vjerovati znači uobličiti se s Kristom, ući u njegovu ljubav. Sveti Pavao u poslanici Galaćanima upravo zato – zaključio je Papa – govori o vjeri koja djeluje po ljubavi. Pavao zna da je u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu sadržan sav Zakon.