Udruga Oasis o katoličko-muslimanskome seminaru

Talijanski dnevnik Avvenire, službeno glasilo Talijanske biskupske konferencije, po završetku seminara katoličko-muslimanskoga Foruma održanog u Rimu, 6. studenoga objavilo je komentar Oasisa – Međunarodnoga centra za znanstveno istraživanje, čiji je utemeljitelj venecijanski patrijarh kardinal Angelo Scola.
Prvi seminar Katoličko-muslimanskoga foruma uključuje se u dugi niz upriličenih susreta poglavito nakon saborskoga dokumenta Nostra Aetate, uporišne točka za međureligijski dijalog. Nezaboravni ostaju posjeti Ivana Pavla II. džamiji u Damasku te kratka molitva Benedikta XI. u Plavoj džamiji u Istambulu. U odnosu na dosadašnji dijalog održani seminar se ističe metodom i sadržajem: Forum više nije, bar što se tiče muslimana, inicijativa pojedinih uglednika ili Država, nego je izraz općega konsenzusa. Od odgovora na Papin govor u Regensburgu, koji je imao 38 potpisnika, do otvorenoga pisma vjerskim vođama, naročito Svetome Ocu, koje je potpisalo 138 muslimanskih uglednika, a broj neprestano raste, muslimani nastoje zadobiti opći pristanak na dijalog s kršćanima. Nije riječ o sporednome pitanju jer za dobar dio muslimanske teologije konsenzus je jedan od izvora za doktrinarnu izradbu – stoji u komentaru.
Druga pak novina ima sadržajno obilježje; kao što je u otvorenom pismu tako je i na seminaru naglasak stavljen na religioznu dimenziju, a možda i na teološku. U priopćenju koje je prethodilo seminaru stoji kako je slog izaslanstva „vjerski a ne politički“, ne temelji se na diplomatskim odnosima država nego na mudroslovnome autoritetu. Nitko ne želi nijekati da religija ima, poglavito u muslimanskim zemljama, odraz na zajednički život, čak i na razinu političkih odluka i pravnih sustava. Jasno je da načelne tvrdnje sadržane u otvorenome pismu moraju biti potvrđene u svjetlu njihova stvarnoga primjenjivanja u kontekstu koji je za kršćanske manjine sve teži, kako se zaključuje iz stalnoga iseljavanja kršćana s Bliskoga istoka. Ipak, dvije strane ne žele raspršiti posebnost religioznosti u, premda su važni, geopolitičkim osvrtima.
Jedan od istaknutih promicatelja muslimansko-kršćanskoga dijaloga otac Georges Anawati ponavljao je kako se u tome području valja ljubiti „geološkom strpljivošću“. Stoga bi bilo besmisleno zamišljati da se više nego tisućljetne rane mogu zacijeliti u nekoliko mjeseci. Cilj Foruma bio je produbiti tvrdnju o Božjoj ljubavi i ljubavi prema bližnjemu, njezine teološke i duhovne vidike, ali i praktični odraz u zaštiti dostojanstva osobe i u obrani vjerske slobode. U petnaest točaka zaključne izjave sa seminara ponuđeni su razni naputci u tome smjeru. Danas zaista treba odgovoriti na brojne upite, ali za vjernika je možda najbitnije ujedno i najjednostavnije pitanje: muslimani i kršćani časte istoga Boga? Bez toga uzajamnoga priznavanja, sve postaje puno problematičnije. Katolički je odgovor jasan, on se nalazi u saborskoj dogmatskoj konstituciji 'Svjetlo naroda' (Lumen gentium): Odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvome redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinome, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude na Sudnji dan. (LG 16). Taj je odgovor potvrdio Benedikt XVI. primivši u audijenciju sudionike seminara: Svjestan sam da muslimani i kršćani imaju različite pristupe u pitanjima o Bogu. Ipak, možemo i moramo se klanjati jedinome Bogu koji nas je stvorio i brine se za svaku osobu na zemlji – rekao je tada Benedikt XVI.
Seyyed Hossei Nasr uzvratio je ime muslimana: Za jedne i druge Bog je transcendentan i imanentan, stvoritelj svijeta koji ljubi, (...) ljubitelj čija ljubav obuhvaća čitavi svijet – rekao je Seyyed. To uvjerenje u biti nadahnjuje nastavak dijaloga – stoji u zaključku komentara.