Međunarodna konferecija o bolesnoj djeci

Dužnost je sviju, svakome bolesnom djetetu, posebice ako je ono teško bolesno, pružiti svu sposobnost i čovječnost – naglasio je papa Benedikt XVI. u govoru sudionicima 23. međunarodne konferencije koju je organiziralo Papinsko vijeće za dušobrižništvo zdravstva, a koje je 15. studenog primio u audijenciju. U slučaju malih bolesnika treba potražiti odgovarajuću ravnotežu u liječenju bez upornosti, zajamčiti komunikaciju s obiteljima, te osigurati solidarnost kada je bolest nekog djeteta posljedica brojnih lica bijede – upozorio je Sveti Otac.
Djetetu treba iskazati najviše poštovanje – ova misao latinskoga pjesnika Juvenala dobro sažima odgovornost koju jedna odrasla osoba ima prema onome tko je malen, nezaštićen, još nerođen, a na poseban način ako je pogođen nekom bolešću. Pred nazočnom skupinom međunarodnih stručnjaka, među kojima i nekolicine priznatih u cijelome svijetu, a koji su ovih dana razgovarali na temu „Dušobrižništvo u liječenju bolesne djece“, Papa je podsjetio kako se stanje djece koja su u nevolji, a koje je, nažalost, rasprostranjeno na velikim područjima planeta, sažima u dramatičnim brojkama, poput podatka o 4 milijuna novorođenčadi koji ne dožive 26 dana života. Napredak medicine omogućio je poboljšanje uvjeta brojne bolesne djece – primijetio je Sveti Otac. Pa ipak, medicinsko se istraživanje ponekad nalazi pred teškim odlukama kada je, primjerice, riječ o postizanju odgovarajuće ravnoteže između terapijske upornosti i odustajanja, kako bi se zajamčila terapija koja odgovara stvarnim potrebama malih pacijenata, i bez popuštanja kušnji eksperimentiranja. Nije odviše podsjetiti da u središtu svakoga liječničkog zahvata treba uvijek biti postizanje istinskoga dobra djeteta, obuhvaćenoga njegovim dostojanstvom ljudskoga bića s punim pravima – naglasio je Papa. Još i prije rođenja, djetetu koje trpi zbog neke bolesti – i zbog koje su nerijetko potrebne, za njega, posebno jake terapije – treba uvijek pomoći s ljubavlju, i brinući se da je u stalnome dodiru s obitelji. Zdravstveni i ljudski vidik ne treba nikada odvajati, a svaka zdravstvena ustanova i ustanova javne pomoći, posebice ako je nadahnuta istinskim kršćanskim duhom, dužna je pružiti najviše sposobnosti i čovječnosti. Bolesnik, a posebno dijete, na poseban način razumije jezik nježnosti i ljubavi, izražen kroz brižljivu, strpljivu i nesebičnu službu, koju kod vjernika potiče želja za izražavanjem one iste posebne ljubavi koju je Isus osjećao prema malenima – primijetio je Sveti Otac. Zahvaljujući sudionicima skupa za njihov stručni prinos, te izražavajući posebno poštovanje prema socijalno-zdravstvenim strukturama koje pružaju olakšanje bolesnoj djeci, kao što je primjerice dječja bolnica Djeteta Isusa (Bambin Gesù) u Rimu, Sveti je Otac uputio apel kako bi svi bili osjetljivi na svaku patnju najmanjih, posebice ako je ona izazvana posebno teškim stanjima u njihovoj sredini. Tu poglavito mislim na mališane bez roditelja ili one napuštene zbog siromaštva i raspada obitelji; mislim i na male nedužne žrtve side, rata i brojnih oružanih sukoba koji se vode na raznim stranama svijeta; mislim na djecu koja umiru zbog bijede, suše i gladi. Crkva ne zaboravlja tu svoju najmanju braću i, ako s jedne strane odobrava inicijative bogatijih zemalja za poboljšanje uvjeta njihova razvoja, s druge pak strane snažno osjeća dužnost pozvati na veću pozornost prema toj našoj braći, kako bi, zahvaljujući našoj zajedničkoj solidarnosti, mogli gledati na život s pouzdanjem i nadom – naglasio je na koncu Sveti Otac.