Izložba o papi Pacelliju

Ova izložba ne želi istaknuti samo onaj lik Pija XII. koji je predan povijesnim arhivima, nego i nešto posebno i duboko, što želi osvijetliti njegovu narav i dubinu njegovih osjećaja – ovim je riječima Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, 4. studenog u Vatikanu otvorio fotografsku i dokumentarnu izložbu posvećenu papi Pacelliju. Pedeset godina nakon preminuća pape Pacellija, Papinski odbor za povijesne znanosti organizirao je tu izložbu pod naslovom „Pio XII.. Čovjek i pontifikat. Od 1876. do 1958.“. Izložba je postavljena u kolonadi, u krilu Karla Velikoga, a bit će otvorena do 6. siječnja 2009. godine. Ona kroz dokumente, osobne predmete i umjetnička djela, govori o cijelome životu Eugenia Pacellija, ocrtavajući ga u liku koji ide puno dalje od službene zamisli, i od stereotipnih i pogrešnih tumačenja koja su u modi već desetljećima. Nakon Vatikana, izložba će se preseliti u Berlin i München.
Spomenuti se Pija XII. znači također prisjetiti se godinâ dvaju svjetskih ratova – istaknuo je kardinal Bertone. I ako je – kako je papa Benedikt XVI. rekao 9. listopada, upravo na dan 50. obljetnice preminuća pape Pacellija – ne uvijek mirna povijesna rasprava o njegovu liku propustila istaknuti sve vidike njegova mnogostranog papinstva, ova izložba nastoji pružiti širi pogled na povijest, kako je rekao msgr. Walter Brandmüller, predsjednik Papinskoga odbora za povijesne znanosti. Ovom komemorativnom izložbom želimo ispuniti obvezu te istaknuti osobu i djelovanje Eugenija Pacellija – Pija XII., i to na zahtjev Svetoga Oca, Benedikta XVI.. – rekao je msgr. Brandmüller, te dodao kako je ta inicijativa još potrebnija zbog toga što se od 1962. godine razbuktala dobro organizirana klevetnička kampanja protiv spomena na tog papu. Tu nije riječ o apologetici; dostatno je upoznati ljude s povijesnom istinom, jer se optužbe upućene protiv pape Pacellija ne mogu osloniti na ozbiljno povijesno istraživanje, i one sve više pokazuju svoju neutemeljenost.
Čim je izabran za papu, nacističke vlasti Pija XII. ne vole, posebice nakon što je u enciklici 'Summi Pontificatus' izrazio solidarnost Poljskoj koju je okupirala vojska Trećega Reicha. Osim toga, stalna je papina pozornost prema miru; to pokazuju i poruke upućene putem radija, kao i molitve, javne i privatne. Izložba govori o pastiru koji se brine za cijelo čovječanstvo, kao i o diplomatskome djelovanju u kojemu zadržava neutralnost pred očekivanim nacističkim „križarskim ratom“ protiv sovjetskoga ateizma. Arhivi nas vode u potpuno drugom smjeru u odnosu na protuboljševički rat u koji je, prema mišljenju nekih ljudi, Papa krenuo služeći se najprije Hitlerom, a poslije Amerikancima. Međutim, to nije tako – naglasio je povjesničar Matteo Luigi Napolitano – Papa osjeća veliku ljubav prema Rusima; naravno, ne osjeća simpatije prema komunizmu kao ideologiji.
U jeku svjetskoga sukoba, Pio XII. u Vatikanu organizira mrežu humanitarne pomoći upravljene svima bez obzira na vjeru ili rasu. Ljudima koji su bježali pred progonima, otvorio je vrata Apostolske palače u Castel Gandolfu. Nakon bombardiranja Rima 1943. godine, izišao je na ulice i s građanima podijelio nemir; narod ga stoga naziva braniteljem grada. Od 9600 rimskih Židova koji su bili na meti nacista, 8500 ih je, na papinu inicijativu, sklonište pronašlo u vatikanskim zgradama. Unatoč tomu, '60-ih je godina, postavljanjem kazališne drame pod naslovom „Vikar“, započela okrutna klevetnička kampanja protiv Pija XII.. Poznata, zloglasna drama „Vikar“ uspjela je gotovo u cijelome svijetu ocrniti papu Pacellija, ali ona se nikako ne podudara s povijesnom istinom – rekao je msgr. Brandmüller te naglasio kako je upravo to cilj ove izložbe: istaknuti pravi lik pape Pacellija, i pokazati tko je bio „Anđeoski pastir“; tko je bio papa koji je na prvoj crti bio okrenut prema duhovnim potrebama čovječanstva.
Izložba govori i o godinama nakon rata, o Hladnome ratu, o Svetoj godini 1950. s proglašenjem dogme o Marijinu Uznesenju, te o pronalasku groba svetoga Petra u Vatikanu. Ona govori i o nadi Pija XII. u izgradnju ujedinjene Europe, kao i o inicijativi pape Pacellija da se u Vatikanskim muzejima postavi prva zbirka suvremene umjetnosti. Sve su to vidici koji ističu i modernost njegova pontifikata. Njegov je nauk vrlo važan jer nagoviješta Drugi vatikanski sabor – primijetio je vatikanist Andrea Tornielli, te pritom podsjetio kako je Pio XII. slavio i odobrio više beatifikacija i kanonizacija ženâ od bilo kojega svojeg predhodnika, a u postotcima, i nasljednika. On je papa koji je započeo s povijesnom kritičkom metodom čitanja Biblije; a on je i papa koji je prvi, u jednoj enciklici, spomenuo pretpostavku o evoluciji – napomenuo je Tornielli.