Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na Dušni dan

Danas je više nego ikada potrebno evangelizirati stvarnost smrti, koja je osobito podložna praznovjerjima, kako bi bila življenja u svjetlu uskrsloga Krista i vječne Božje ljubavi – istaknuo je Papa u nagovoru na Dušni dan, prije molitve Anđeo Gospodnji.
Svetkovina Svih svetih dala nam je kontemplirati "nebeski grad, nebeski Jeruzalem koji je naša majka", a danas se, dušom još uvijek okrenutom tim posljednjim stvarima, spominjemo svih pokojnih vjernika "koji otiđoše pred nama obilježeni znakom vjere". Vrlo je važno da mi kršćani živimo odnos s pokojnicima u istini vjere te da smrt i vječnost promatramo u svjetlu uskrsnuća. Već je apostol Pavao, pišući prvim zajednicama, pozivao vjernike "da ne tuguju kao drugi koji nemaju nade". "Doista, ako vjerujemo – pisao je – da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog po Isusu k njemu privesti one koji su umrli". Nužno je i danas evangelizirati stvarnost smrti i vječnoga života, koje su osobito podložne praznovjerjima i sinkretizmima, kako kršćanska istina ne bi bila izložena opasnosti da se pomiješa s raznoraznim mitologijama – upozorio je Benedikt XVI.
U svojoj enciklici o kršćanskoj nadi propitkivao sam se o misteriju vječnog života. Zapitao sam se: je li kršćanska vjera i za današnje ljude nada koja preobražava i oslonac im je u životu? Postavlja se još i dublje pitanje: žele li muškarci i žene ovog našeg doba još uvijek vječni život? Ili ne umiju izdići svoj pogled iznad ovozemaljske egzistencije koja je tako postala jedini njihov obzor? Zapravo, kao što je primijetio već sveti Augustin, svi želimo "blaženi život", sreću. Ne znamo dobro što je i kakav je, ali osjećamo da nas nešto k njemu vuče. To je sveopća nada, zajednička ljudima svih vremena i svih mjesta. Izrazom "vječni život" htjelo bi se izraziti tu neugasivu težnju: to nije nekakav beskrajni slijed, već uranjanje u beskrajni ocean ljubavi, u kojem vrijeme, to jest prije i poslije više ne postoje. To je punina života i radosti: to je ono čemu se nadamo i što očekujemo od svoga življenja s Kristom – pojasnio je Papa
Obnavljamo danas ovu nadu vječnog života utemeljenu na Kristovoj smrti i uskrsnuću. "Uskrsnuo sam i sada sam s tobom uvijek", kaže nam Gospodin, i moja te ruka drži. Gdje bi god mogao posrnuti, past ćeš u moje ruke i bit ću prisutan čak i na vratima smrti. Tamo kamo te nitko ne može pratiti i kamo ti ne možeš ništa ponijeti, ja te tamo čekam da za tebe pretvorim tminu u svjetlost. Kršćanska nada ipak nije samo individualna, već je uvijek također nada za sve. Naši su životi duboko međusobno povezani i dobro i zlo koje svaki od nas čini dotiče uvijek također drugoga. Tako molitva jedne duše putnice na svijetu može pomoći drugoj koja se čisti nakon smrti. Eto zašto nas danas Crkva poziva moliti za naše drage pokojnike i zastati kod njihova groba na grobljima. Neka Marija, zvijezda nade, ojača i učini iskrenijom našu vjeru u vječni život i podupre našu molitvu za pokoj duše pokojne braće – zaključio je Benedikt XVI..