Upute za katolički odgoj

Obraćanje psihologiji u općem procesu vrjednovanja nekoga kandidata za svećeništvo može biti korisno u doba prevlasti raznih oblika moralnoga i kulturnoga relativizma, pod uvjetom da taj doprinos uvijek ostane u granici normalnoga formacijskog tijeka i razbora jednoga sjemeništarca, te da stručnjak bude vjernik, odnosno da je u stanju svoje strukovno znanje uskladiti s viđenjem vjere. To su neke od tvrdnji s kojima su odgovorni Zbora za katolički odgoj u Tiskovnoj dvorani Svete Stolice danas predstavili dokument posvećen katoličkome odgoju. U dokumentu se između ostaloga potvrđuje neprikladnost za svećeništvo osoba s homoseksualnim tendencijama.
Tko danas kuca na vrata sjemeništa želeći postati svećenik, neizbježno u sebi nosi, osim klice zvanja, rane, više-manje duboke, svojstvene našem dobu. Kardinal Zenon Grocholewski, pročelnik Zbora za katolički odgoj, u te je rane svrstao: konsumizam, nestabilnost u obiteljskim i društvenim odnosima, moralni relativizam, pogrješno viđenje seksualnosti, nestalnost odabira, te sustavno nijekanje vrjednota. Svi ti oblici zastranjivanja – rekao je kardinal – utječu na mentalitet mladića koji želi posvema služiti Kristu, uzrokujući karakternu ili afektivnu „krhkost“ i nesigurnost zvanja. Potvrđujući valjanost redovitih kriterija, od biskupa do duhovnoga vođe, za vrjednovanje zvanja, koje je dar Božji, u nekim posebnim slučajevima i psihologija može pridonijeti boljem razumijevanja ljudske zrelosti svećeničkoga kandidata. U taj osjetljivi okvir – ustvrdio je kardinal Grocholewski – uklapaju se „Upute“ dokumenta predstavljenog u Tiskovnome uredu. Dokument ističe posebne čimbenike ljudske formacije imajući u vidiku svećeništvo, odnosno potrebni rast: da kandidat što bolje upozna samoga sebe, svoje mogućnosti i slabe strane, uspoređujući vlastitu osobnost s idealima koje Crkva proglašava, da bude nukan na osobno, slobodno i svjesno pristajanje – rekao je kardinal.
Ljudska izobrazba je samo jedna od sastavnica cjelovite formacije sjemeništarca, upotpunjene intelektualnom, pastoralnom i duhovnom dimenzijom. Poziv na svećeništvo, kao dar Božji, odvija se u Crkvi čija je dužnost – istaknuo je kardinal – raspoznati prikladnost kandidata. Stoga obraćanje stručnjacima iz psiholoških znanosti može biti od pomoći, ali to ne treba biti obvezna niti redovita praksa u pripuštanju ili obrazovanju svećeničkih kandidata. U tom smislu, stručnjak može pridonijeti cjelovitosti odgoja a ne može zamijeniti ulogu odgojitelja – istaknuo je kardinal.