Papa primio u audijenciju židovsku organizaciju za međuvjerski dijalog
Neka kršćani i Židovi daju zajedničko svjedočanstvo Božje ljubavi, u svijetu koji
je često obilježen siromaštvom, nasiljem i iskorištavanjem – rekao je papa Benedikt
XVI. susrevši se s članovima židovske organizacije Jewish Committee on Interreligious
Consultations, koju predvodi rabin David Rosen. Sveti je Otac istaknuo sve veće razumijevanje
između katolika i Židova, te ponovno potvrdio zalaganje Crkve u ostvarenju načela
najavljenih u povijesnoj deklaraciji Drugoga vatikanskog sabora Nostra Aetate, koja
odlučno osuđuje sve oblike antisemitizma. Taj je dokument bio važan oslonac u dugoj
povijesti katoličko-židovskih odnosa, te poziv na obnovljeno teološko razumijevanje
odnosa između Crkve i židovskoga naroda – napomenuo je Sveti Otac. S druge strane
– kazao je nadalje Sveti Otac – i Židovi su pozvani otkriti što im je zajedničko s
onima koji vjeruju u Gospodina, Boga Izraela. On se objavio kroz svoju riječ, koja
je svjetlo na našemu putu i daruje nam novi život. Ta nas Riječ potiče da damo zajedničko
svjedočanstvo Božjega milosrđa, istine i ljubavi – napomenuo je Papa te dodao kako
je riječ o bitnoj službi u našemu dobu kojemu prijeti gubitak duhovnih i moralnih
vrednota koje jamče ljudsko dostojanstvo, solidarnost, pravednost i mir. U našemu
nemirnom svijetu, tako često obilježenome siromaštvom, nasiljem i iskorištavanjem,
dijalog među kulturama i religijama treba uvijek sve više gledati kao svetu dužnost
onih koji se zalažu u izgradnji svijeta dostojnoga čovjeka. Sposobnost uzajamnoga
prihvaćanja i poštovanja, te izražavanja istine u ljubavi, bitna je za nadvladavanje
razlika, sprječavanje nerazumijevanja i izbjegavanje uzaludnih sukoba – istaknuo je
Papa. Međutim, dijalog je ozbiljan i iskren samo onda kada poštuje razlike i priznaje
druge upravo u njihovoj različitosti – rekao je nadalje Sveti Otac te dodao - Iskrenome
je dijalogu, s obje strane potrebna, kako otvorenost, tako i čvrsti osjećaj za identitet,
kako bi svakome omogućio da se obogati darovima drugoga. Papa se potom spomenuo susretâ
sa židovskim zajednicama, održanih u posljednjih nekoliko mjeseci u New Yorku, Parizu
i Vatikanu, te kazao kako oni odražavaju napredak u katoličko-židovskim odnosima.
Rabin David Rosen je pak u pozdravnome govoru zahvalio Svetoj Stolici za njezino
zalaganje protiv svakoga oblika antisemitizma, te izrazio zadovoljstvo zbog objašnjenja
vezanoga uz promjene u molitvi za Židove u liturgiji Velikoga petka. Osim toga, ponovno
je zatražio da se znanstvenicima omogući pristup vatikanskim arhivima i dokumentima
koji se odnose na nacifašističko razdoblje, te izrazio solidarnost zbog protukršćanskoga
nasilja u Indiji, Iraku i u jugoistočnim područjima Azije. Osvrnuvši se na zahtjeve
vezane uz vatikanske arhive, otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj naše radio postaje,
napomenuo je kako valja imati u vidu neke elemente. Zahtjev je po sebi razumljiv i
opravdan sa stajališta metodologije povijesnih istraživanja. Pa ipak, treba dobro
shvatiti što to znači u smislu pripremnih radova. Otvaranje Vatikanskoga tajnog arhiva
istraživačima počelo je od Leona XIII., 1881. godine, koje su nastavili njegovi nasljednici.
Općenito se to radilo po načelu pontifikata, a ne na temelju određenoga vremenskog
razdoblja (primjerice 50, 70 ili 90 godina, kako se radi u drugim arhivima), i to
zbog toga što vatikanski arhiv nije strukturiran prema jednostavno kronološkoj shemi,
nego po pontifikatima. Do sada su otvoreni dokumenti koji obuhvaćaju cijeli pontifikat
Pija XI. (dakle, do 1939. godine), koji su učinjeni dostupnima 2006. godine. Otvaranje
arhiva podrazumijeva zahtijevan rad u pripremi dokumentacije koja obuhvaća opis različitih
dokumenata, numeraciju, stavljanje žiga na pojedinačne listove radi sigurnosti, kao
i uvezivanje onih oštećenih ili osjetljivih. Katalogizacija i sređivanje podrazumijevaju
dug i strpljiv posao, a specijaliziranoga osoblja zaduženoga za taj posao je malo.
Zbog toga je potrebno odgovarajuće vrijeme. Arhivska građa koja se odnosi na pontifikat
Pija XII., i na kojoj se radi upravo kako bi bila pripremljena za moguće otvaranje,
podijeljena je u tri velike skupine: arhivi papinskih predstavništava; arhivi Državnoga
tajništva; i arhivi rimskih kongregacija i drugih ureda. U svemu ima oko 16 milijuna
stranica, ako ne i više. Potrebno je pripremiti 15.430 kuverata, i 2500 svezaka. Pročelnik
Vatikanskoga tajnog arhiva, msgr. Sergio Pagano, nedavno je rekao kako je sa sadašnjim
osobljem, za taj posao potrebno najmanje 6 do 7 godina. Nerealno je misliti na otvaranje
prije toga vremena. Naravno, nakon što je sređivanje završeno, budući da je Tajni
arhiv Papin arhiv, konačnu odluku o otvaranju donijet će Sveti Otac – rekao je otac
Lombardi.