Ovo je skladno višeglasno tumačenje – tim je riječima 24. listopada, u Sinodskoj dvorani predstavljena zaključna poruka XII. redovne opće skupštine Biskupske sinode o Riječi Božjoj

Ovo je skladno višeglasno tumačenje – tim je riječima 24. listopada, u Sinodskoj dvorani predstavljena zaključna poruka XII. redovne opće skupštine Biskupske sinode o Riječi Božjoj. Tekst je predstavio nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Povjerenstva za poruku sa sinode, koji se u čitanju dokumenta razmjenjivao s još četvoricom sinodskih otaca. Poruka, koja je pročitana na talijanskome, engleskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku, poziva na ljubav prema Riječi Božjoj, i na njezino što bolje poznavanje.
Poruka predstavlja topli poziv na približavanje Bibliji, ne samo ozbiljnošću egzegeze, nego i srcem – rekao je nadbiskup Ravasi. Tekst je podijeljen na četiri dijela, a svaki odgovara jednome izrazu Riječi Božje: njezin glas, odnosno Objava; njezino lice, odnosno Isus Krist; njezin dom, a to je Crkva, te njezini putovi, odnosno poslanje. To su četiri puta koja nas od vječnoga i beskonačnoga vode do naših domova i gradova – primijetio je nadbiskup.
U prva dva dijela dokument podsjeća na važnost božanske Riječi koja je djelotvorna, stvoriteljska i spasenjska, te na snagu Riječi koja se utjelovila, i koja ulazi u prostor i vrijeme te poprima ljudsko lice, lice Isusa Krista. Upravo se zbog toga Bibliji pristupa u susretu s Osobom koja životu daje novi obzor. Stoga je važno istaknuti kako ne valja upasti u egzegetski fundamentalizam koji niječe utjelovljenje božanske Riječi u povijesti. Taj fundamentalizam – pojasnio je nadbiskup na tiskovnoj konferenciji – često misli da je zatvorio istinu u pojedine riječi te se boji otkriti božansku Riječ izvan njih. Pred novinarima je nadbiskup izrazio nadu da će biskupske konferencije u cijelome svijetu pomoći širenju Biblije u školama, na temelju pojedinačnih stvarnosti u obrazovnom sustavu.
U dijelu posvećenome poslanju, istaknuta je obitelj shvaćena kao bitan prostor na koji valja unijeti Riječ Božju, i na kojemu će novi naraštaji biti primatelji odgovarajuće pedagogije koja ih vodi do upoznavanja Kristove ljepote. U dokumentu se nadalje pogled upravlja i prema najbjednijim društvenim slojevima u svijetu, u kojima se skuplja patnja i siromaštvo, ponižavanje i tlačenje, marginalizacija i bijeda, bolesti i samoća. Pred svim tim, kršćaninovo je poslanje naviještati božansku Riječ nade, i to kroz brižljivu blizinu koja ne osuđuje, nego podupire, prosvjetljava, tješi i prašta – stoji u dokumentu.
Što se pak tiče važnosti dijaloga i susreta sa židovskim narodom i s islamom, u dokumentu je istaknuto kako je kršćanstvo sa židovskim narodom vezano zajedničkim priznavanjem i ljubavlju prema Starome zavjetu, dok islam daje svjedočanstvo iskrene vjere u jednoga Boga, milosrdnoga i milostivoga. Spomenuti su i budizam i konfucionizam; neka i u odnosu na njih kršćanin pronađe zajednički sklad utemeljen na poštovanju života, šutnji, jednostavnosti i žrtvi – naglašeno je u dokumentu. Ne treba zaboraviti ni one koji ne vjeruju, a koji se trude prakticirati pravednost i voljeti dobrotu; njima treba pružiti istinsko svjedočanstvo obzorâ istine i ljubavi, koji su objavljeni Riječju Božjom.
U dijelu posvećenome Crkvi pak, u središtu je bila vrijednost propovijedi i ekumenskoga hoda. Ako želimo istaknuti poučavanje, - rekao je nadbiskup Ravasi u razgovoru za našu radio postaju – moramo reći da se u biti glavna pouka o Bibliji koju dobivaju naši vjernici, nalazi upravo u propovijedi, a njezino je obilježje to da se ona nalazi u Euharistiji. Tu stoga imamo splet tih dvaju bitnih čimbenika koje je istaknuo i Drugi vatikanski sabor. Druga stvarnost na koju smo željeli podsjetiti – rekao je nadalje nadbiskup – jest ta da se unutar ove Crkve, iako ne u punini, nalaze i naša pravoslavna braća, te protestanti, koji štuju Riječ i prema njoj njeguju duboko poštovanje; štoviše, stavljaju ju u središte svoje vjere i svojega života, kao što je to i kod nas. Upravo zbog toga možemo reći da se prvo stvarno jedinstvo, u iščekivanju punoga jedinstva, ostvaruje upravo oko Riječi Božje.
Na novinarovu primjedbu kako se u dokumentu govori i o korištenju novih tehnologija u širenju Riječi Božje, i to s posebnom pozornošću na djecu i mlade, nadbiskup je napomenuo kako je možda jedan od najtežih problema s kojima se valja suočiti u današnjoj kulturi upravo problem jezika. Zbog toga moramo naglasiti – a ova poruka to i čini – da putovi Riječi sada nisu samo putovi misionara, nisu samo oni koje mi kršćani trebamo prijeći svojim svjedočenjem, ulazeći u ulice naših gradova, nego su to također – a trebali bismo reći i „ponajviše“ – virtualni, informatički putovi, odnosno mogućnost da se Riječ Božja predloži i na televiziji, kako bi mogla pokazati svu svoju snagu kroz bogatstvo svojih simbola, kroz svoje pripovijedanje koje sadrži duboku i univerzalnu poruku, a koje, iznad svega, čovječanstvu daje mogućnost odgovora na konačna i temeljna pitanja o životu. S druge strane valja podsjetiti kako problem jezika nije važan samo zbog toga što je to novi, virtualni i televizijski jezik, nego on postaje bitan zbog toga što se na prostoru samih mladih naraštaja jezik jako promijenio. Zbog toga je vrlo važno da crkvene zajednice razmotre i brižljivo prouče posebnu katehezu, odnosno poruku za djecu i mlade – napomenuo je nadbiskup Ravasi.