Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta
Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta
– to je bila ideja vodilja Papina govora upućenog 20. listopada sudionicima na kongresu
talijanskih kirurga. Papa je ustvrdio da dostojanstvo bolesnika treba očuvati te da
tehnologija u liječenju trpeće osobe ne može zamijeniti ljubav. Komentirajući govor
Benedikta XVI. u razgovoru za naš radio profesor Vincenzo Saraceni, predsjednik udruge
'Talijanski katolički liječnici', rekao je kako je srž Papina govora poštovanje bolesnikova
dostojanstva. Poštovanje bolesnika znači poštovanje njegova dostojanstva. Bolesnik
ponekad osjeti da je nedostojan, a to ovisi o liječnikovu pristupu bolesniku. Bolesnici
katkad osjećaju da liječnici ne uzimaju u obzir njihove uvjete. Stoga je prije svega
potrebno poštovanje dostojanstva te poštovanje bolesnikove povijesti. Papa čak ističe
kako prihvaćanje bolesnikove povijesti može liječniku pomoći u boljem određivanju
dijagnoze. Nama se liječnicima ponekad žuri, nemamo strpljivosti slušati, a veoma
je važna i povijest obitelji. Kontekst je također temeljni poziv na poštovanje pacijenta
– istaknuo je profesor Saraceni. Na primjedbu kako valja sklopiti terapijski savez
između liječnika i pacijenta, rekao je kako je bitna uzajamna solidarnost: liječnik
i pacijent moraju priznati vlastitu krhkost i vlastitu sudbinu. Solidaran odnos može
postati savezni odnos ako je obojici stalo do bolesnikova dobra. Ali, s jedene strane
je bolesnik koji ima pravo – kako Papa kaže – na samoodređenje, ali to samoodređenje
je očito usmjereno na dobro osobe. S druge pak strane je liječnik koji odgovorno mora
predlagati, ali uvijek za dobro osobe. Sveti Otac spomenutim izrazom želi još jednom
istaknuti veliko poštovanje: liječnik predlaže terapijsko rješenje koje pacijent treba
prihvatiti, odobriti, jer im je obojici zajednički nazivnik, a to je dobro osobe –
rekao je Saraceni. Na upit što učiniti da se bolesnika ne pretvori u stvar, rekao
je kako je to veoma teško izbjeći zbog, nažalost, prevladavajuće kulture u medicinskom
području, zbog kulture neutralnosti. Opasnost je u tome što se bolest može shvatiti
nekom vrstom pokvarena mehanizma, a terapiju automatsko pokretanje mehanizma koji
se zaglavio. Takav pristup bolesnika pretvara u predmet. To je dakle poistovjećivanje
bolesnika s njegovom bolešću, odnosno s biološkim mehanizmom koji se na neki način
zaglavio. Kada naprotiv govorimo o odnosu, govorimo o prihvatu bolesnikove povijesti,
govorimo o savezu: očito je da je tada u središtu ljudska osoba a ne bolest – zaključio
je profesor Saraceni.