Papina poruka sudionicima skupa na Argentinskom katoličkom sveučilištu

Utjecanje diplomaciji kao metodi za postizanje popuštanja napetosti u sukobima, uvijek je potrebna vrijednost kako za sadašnjost tako i za budućnost svijeta: to pokazuju brojni primjeri iz prošlosti, a jedan od njih dao je Ivan Pavao II., točno prije 30 godina, u posredovanju između Argentine i Čilea – misao je pape Benedikta XVI. sadržana u poruci koju je uputio sudionicima Danâ o plodovima mira, inicijative koju je organiziralo Argentinsko katoličko sveučilište.
Lennox, Nueva, Picton – tri su otoka oko kojih su se prije 30 godina sporili Argentina i Čile, stigavši gotovo do ratnoga sukoba. Ako se od mogućih glasova topova prešlo na glasove pregovarača, a potom i na formalne mirovne sporazume, zasluga je Ivana Pavla II.. Izabran samo nekoliko mjeseci prije, papa Wojtyła se osobno zanimao za krizu, te poslao svojega posebnog izaslanika kardinala Antonia Samoréa. Uslijedili su dugi diplomatski razgovori koji su 1984. godine završili potpisivanjem, u Vatikanu, Sporazuma o miru i prijateljstvu između Čilea i Argentine.
To što se dogodilo prije 30 godina, divni je primjer izgradnje mira uz pomoć glavnoga i uvijek aktualnoga puta dijaloga – riječi su koje je objavila agencija Zenit, a kojima se papa Benedikt XVI. spomenuo i obilježio diplomatsku inicijativu koju je Ivan Pavao II. pokrenuo zajedno s tadašnjim državnim tajnikom kardinalom Agostinom Casarolijem. Ono što je tada učinjeno – piše nadalje Sveti Otac – korisno je kako bi se privukla pozornost međunarodne zajednice na činjenicu kako unutar nekog spora dijalog ne šteti pravima, nego štoviše, širi područje razumnih mogućnosti za rješavanje razmimoilaženja, iako – kako je primijetio Papa – uz strpljenje i odgovornost sukobljenih strana. Posredovanje Ivana Pavla II. dalo je plodove mira sve do naših dana, pokazujući kako je potrebno – kao što je i tada smatrao papa Wojtyła - i dalje pribjegavati diplomaciji i njezinim pregovaračkim metodama kako bi se zajamčio mir, sigurnost i blagostanje, i to u vidiku izgradnje civilizacije ljubavi koje je Ivan Pavao II. bio prorok, iako ga se nije uvijek poslušalo – primijetio je Sveti Otac. Dijalogu, dakle, nije cilj nadmoć u snazi i interesu, nego potvrda nepristrane i solidarne pravednosti, koja je sigurni i postojani temelj suživota među narodima – napomenuo je na koncu Sveti Otac.