Odnos između vjere i razuma

Vjera ne strahuje do napretka znanosti ako su njezina dostignuća usmjerena dobru čovjeka – istaknuo je Benedikt XVI. govoreći sudionicima skupa održanog na Papinskom lateranskom sveučilištu za desetu obljetnicu enciklike Ivana Pavla II. 'Vjera i razum'. Papa je podsjetio kako su filozofija i teologija „neophodne pomoći“ da znanost sama ne ide po zavojitom putu, prepunom nepredviđenoga i koji nije bez opasnosti.
Osvrnuvši se na Papino razmišljanje u razgovoru za našu radio postaju Vittorio Possenti, filozof i sudionik skupa, rekao je da je znanstvenik ljudsko biće kao i svi mi, stoga mora vrjednovati svoje djelovanje i istraživanje. Postoje dobre i loše radnje. Budući da se uporaba znanosti odnosi na sve nas, etika je neophodna svakom ljudskom biću, uključujući znanstvenika i znanstveno istraživanje. Nema sumnje da filozofija i teologija tomu mogu dati veliki doprinos jer je traženje dobra života, istraživanje dobrote radnje upravo zadaća filozofskoga i teološkog promišljanja. U tome je smislu dijalog između filozofije, teologije i znanosti, čini mi se, danas važniji nego u prošlosti – istaknuo je Possenti.
Na novinarovu primjedbu kako je Sveti Otac upozorio znanstvenike na opasnost od bahatosti, rekao je kako se u nekim slučajevima može zamijetiti ta opasnost. Bahatost je kada se znanost smatra vrhuncem spoznaje kojoj se sve ostalo mora pokoriti. U stvarnosti, budući je znanost sa svojim znanstvenim istraživanjem u sveukupnosti ljudskoga života, ljudski život mora voditi računa o još jednoj činjenici, a to je ispravna uporaba znanstvenih otkrića kojoj je neophodna mudrost. Mudrost znači usmjeriti se ne samo prema spoznaji nego i prema ljubavi, jer stvari bolje poznajemo ako ih ljubimo – kazao je Possenti.
Na upit o kakvom razumu govori Papa, odgovorio je kako je jasno da se enciklika 'Razum i vjera' kao i govor Benedikta XVI. odnose na cjeloviti ljudski razum koji odmjerava stvarnost u sebi, a ne jedan dio stvarnosti. Benedikt XVI. se u govoru izričito poziva na taj vidik kada ističe da je moderni razum, koji se naviknuo na područje mjera eksperimentalnih znanosti, u nekim slučajevima smatrao, a na sreću ne uvijek, da je u tome punina razuma. U stvarnosti, ljudski razum ima puno opširniju zadaću od zadaće egzaktnih znanosti, poput fizike, genetike i biologije. Treba poštovati znanost. Naravno, ako se znanost i razum ne ograniče samo na to područje – zaključio je filozof Possenti.