Liturgijska reforma Benedikta XVI.

Cilj reformatorskoga djelovanja pape Benedikta XVI. je u liturgiji uspostaviti mudru ravnotežu između tradicije i obnove – istaknuo je don Nicola Bux, poznati teolog i savjetnik Zbora za nauk vjere, u svojoj novoj knjizi „Reforma Benedikta XVI.“. Teolog ponajviše obrađuje motu proprio 'Summorum Pontificum' s kojim je Benedikt XVI. oživio latinski obred. Taj je dokument potaknuo brojne kritike, čak i u katoličkom svijetu. Ipak, taj dokument nije korak unatrag, nego je „gledanje naprijed“ jer iz katoličke tradicije preuzima ono što je najljepše – rekao je teolog u razgovoru za naš radio.
Nažalost, u posljednjim godinama prevladala je ideja proizvoljne liturgije, odnosno da svaki svećenik ili skupina može nešto dodati ili izostaviti po vlastitoj želji, zaboravljajući liturgijsku tradiciju, dugu 2 tisuće godina. Liturgija je sveti čin koji obavljamo kako bismo slušali Boga, Njemu odgovarali, da mu prikažemo svoj život, stoga nitko s njim ne može manipulirati, jer čovjek svakog doba ima pravo sresti se s katoličkom vjerom. Svećenik je ministar, to jest poslužnik. To stanje, koje se stvorilo u posljednjim godinama nije sukladno s duhom reforme koju je želio II. vatikanski sabor, a u Crkvi je prouzrokovalo suprotna stajališta i svima poznate probleme. Čin Svetoga Oca bio je dakle čin pravednosti, koji je već bio pripremljen strpljivim pothvatima Ivana Pavla II. i Pavla VI. Nakana je, dakle, dati prave upute u tumačenju liturgijske obnove koja je često predstavljana kao neka vrsta revolucije. U stvarnosti se radilo o obnovi, a svaku obnovu treba brižljivo provoditi bez mijenjanja temeljnih osobina slike – istaknuo je Bux.
Na novinarov upit kako vratiti osjećaj svetoga koji se danas gubi, rekao je kako osjećaj svetoga govori o Božjoj nazočnosti, jer riječ svet označava nešto što nije djelo mojih ruku. Svet je dakle Bog koji je nazočan. Klasična je biblijska slika gorući grm i Božji glas koji govori Mojsiju: Budi pozoran, ne približavaj se, skini sandale jer je sveto mjesto ovo. A sveto je poradi Božje nazočnosti. Kada se govori o svetome, treba shvatiti da mjesta koja nazivamo svetima, svete zgrade, doista moraju biti takva, odnosno moraju pozivati i poticati na susret s nazočnim Bogom. Bez Božje nazočnosti liturgija nema smisla, ona je prazan obred u kojem sami sebe pokazujemo. Papa Benedikt XVI. želi liturgiji vratiti taj temeljni smisao Božje nazočnosti, upravo kako i sami izgovaramo: Dopustio si nam da u tvojoj nazočnosti vršimo svećeničku službu – zaključio je teolog Bux.