10. obljetnica enciklike 'Fides et ratio'

Crkva brani snagu razuma i njegov savez s vjerom, nasuprot dvostrukoj opasnosti od slaboga razuma koji nije u stanju pronaći istinu, i obijesnoga razuma koji bi želio zamijeniti Boga – to je srž govora pape Benedikta XVI. sudionicima međunarodnoga kongresa koji se na poticaj Papinskoga lateranskog sveučilišta održava povodom 10. obljetnice enciklike 'Fides et Ratio'. Sveti je Otac istaknuo trajnu aktualnost te enciklike Ivana Pavla II., kojega je nazvao nezaboravnim prethodnikom. Obilježje je toga dokumenta velika otvorenost prema razumu, posebice u vrijeme kada se ustanovljuje njegova slabost – primijetio je Sveti Otac.
Crkva želi braniti snagu razuma i njegovu sposobnost za dostizanje istine, prikazujući vjeru još jednom kao poseban oblik poznavanja, zahvaljujući kojemu se otvaramo istini Objave – rekao je Sveti Otac te dodao – U enciklici stoji kako se valja pouzdati u sposobnost ljudskoga razuma i ne odrediti si preskromne ciljeve. Vjera je ta koja potiče razum da iziđe iz svake izolacije, te da se upusti u rizik za sve ono što je lijepo, dobro i istinito. Vjera je tako uvjereni i uvjerljivi odvjetnik razuma – napomenuo je Sveti Otac citirajući encikliku.
Danas je utvrđena promjena od pretežito teorijske misli na više iskustvenu. Istraživanje se okrenulo poglavito prema promatranju prirode u pokušaju otkrivanja njezinih tajni, a želja za poznavanjem prirode potom se pretvorila u želju za njezinim ponavljanjem – primijetio je Papa te naglasio kako ta promjena nije bila bezbolna. Razvoj misli zahvatio je odnos između vjere i razuma, što je dovelo do toga da oni slijede različite putove. Znanstveni i tehnološki rezultat, s kojim je vjera sve više potaknuta suočiti se, promijenio je stari pojam razuma; Na neki je način marginalizirao razum koji je tražio krajnju istinu stvari, kako bi dao prostora razumu koji je zadovoljan otkrićem sporedne istine zakona prirode.
Naglasivši potom važnost znanstvenoga istraživanja i njegovih otkrića, Sveti je Otac rekao kako se vjera ne boji napretka znanosti i razvojâ prema kojima vode njezini rezultati kada su oni usmjereni prema čovjeku, njegovu blagostanju i napretku cijeloga čovječanstva. Međutim, - primijetio je Papa – događa se da znanstvenici svoja istraživanja ne usmjeravaju uvijek u te svrhe. Laka zarada, ili još gore, obijest u želji da se zamijeni Boga, ponekad imaju odlučujuću ulogu – upozorio je Sveti Otac. Ponos razuma može poprimiti obilježja opasna za samo čovječanstvo. Pa ipak, nije riječ o ograničavanju znanstvenoga istraživanja, nego o nadzoru kako bi se ono održalo unutar svojega služenja čovjeku. Osim toga, znanstvenik treba uvijek biti ponizan, – primijetio je nadalje Sveti Otac – jer on ne stvara ništa, nego jednostavno otkriva već postojeće istine u prirodi.
Razum, između ostaloga, osjeća i otkriva da, osim onoga što je već postigao, postoji istina koju neće nikada moći otkriti polazeći od sebe, nego ju samo može primiti kao besplatan dar. Istina Objave ne preklapa se s istinom koju je postigao razum, nego ga ona pročišćava i uzdiže, omogućujući mu tako proširiti svoj prostor kako bi se uključio na neistraživo područje istraživanja kao što je samo otajstvo. Istina objavljena u punini vremena dobila je lice osobe, Isusa iz Nazareta, koji daje krajnji i konačni odgovor na pitanje o smislu svakoga čovjeka. Kristova istina, budući da dotiče svaku osobu koja traži radost, sreću i smisao, nadilazi svaku drugu istinu koju razum može pronaći. Stoga upravo oko otajstva, fides i ratio pronalaze stvarnu mogućnost za zajednički put – rekao je Sveti Otac.