Događaji iz Crkve u Hrvatskoj

Ing. Jerko Bauer iz Zagreba jedan je još od rijetkih živućih svjedoka koji je poznavao bl. Ivana Merza i s njime bio u kontaktu. U proljeće ove godine navršio je sto godina. U srodstvu je sa zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom - njegov je nećak. Nadbiskup Bauer i njegov otac bila su rođena braća. Ing. Jerko Bauer dobro se još sjeća mnogih zanimljivih događaja iz svoga dugog života. Kad ga je p. Božidar Nagy posjetio u rujnu 2008. u njegovom stanu u kojem se za nj brine njegova kćerka dr. Željka Znidarčić, s puno svježine i sjećanja ispričao mu je sve čega se sjeća o svojim susretima i kontaktima s blaženim Ivanom s kojim je dapače i hodočastio u Rim za Jubilarnu godinu 1925. U nastavku donosimo njegova sjećanja kako mu ih je ispričao.
„Još 1920. godine postao sam član srednjoškolskog društva Orlova. Ne sjećam se kad sam upoznao blaženog Ivana Merza, ali sam ga već poznavao kad je održao predavanje o Lurdu. Najprije je govorio u kinu u Nikolićevoj ulici, a zatim je to ponovio u kinu u Ilici blizu Frankopanske ulice. Nakon govora o nama poznatim ukazanjima u Lurdu opisao je nekoliko čudesnih ozdravljenja. Spomenuo je da je francuski književnik Emile Zola rekao da će ići u Lurd da sam vidi što se tamo događa i da napiše istinu. Na putu za Lurd upoznao je Zola bolesnicu s teškim ranama i bio je svjedok njezina čudesnog ozdravljenja u Lurdu. To je napisao ali je dodao neistinu da je ona ubrzo umrla. Ona ga je, naprotiv, nadživjela i demantirala neistinu koju je o njoj napisao, naglasio nam je blaženi Ivan.
Godine 1925. bio sam na Jubilarnom orlovskom hodočašću u Rimu za Svetu Godinu, koje je brižljivo organizirano, a blaženi Ivan je bio glavni organizator. Dva puta smo vidjeli Papu i doživjeli mnogo značajnih susreta a imali smo priliku i poljubiti Papin prsten. Sljedeće, 1926. godine, nakon orlovskog sleta u Požegi, gdje sam i ja nastupao, našao sam se na povratku u vlaku s blaženim Merzom u istom odjeljku. On je čitao neku knjigu, ali su ga često posjećivali razni orlovski prvaci pa sam pogledao knjigu koju je odložio. Bio je to brevijar na francuskom jeziku, koji sam razumio i pročitao neke dijelove. Kad je to primijetio, Merz je rekao: 'Zar ne, da se po toj knjizi može postati svet?' Shvatio sam tada da je on doista svet. O tome sam mnogima pripovijedao i svi su se složili sa mnom.
Godine 1927. bio sam maturant i idući Boškovićevom ulicom do Zrinjevca susreo sam jednog dana blaženog Ivana Merza. Zajedno smo prošetali Zrinjevcem i on mi je s velikim zanosom upućivao savjete o vjerskom životu. Smatrao sam velikom srećom da mi upravo on iskazuje takvo prijateljstvo. U proljeće sljedeće, 1928. godine, dolazio sam kao student na Starčevićev trg pred kuću u kojoj je blaženi Merz stanovao, poput drugih mladića članova orlovske organizacije, da čujem vijesti o njegovoj bolesti.
Kad je umro 10. svibnja iste godine, bio sam na njegovom sprovodu na Mirogoju, odakle je kasnije premješten u Baziliku Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici. Na oltaru pod kojim je njegov lijes, piše da ga je darovala Barbara Bauer, koja je bila moja baka i majka nadbiskupa Bauera. Prije njegova proglašenja blaženim, čitao sam u životopisu blaženog Ivana Merza da je neka djevojka iz sela Graduse čudesno ozdravila njegovim zagovorom. Sjetio sam se da sam nakon što sam kao inženjer u Sisku projektirao most preko potoka Gradusa bio na ručku na kojem je dvorila djevojka čije ime nisam čuo ali sam primijetio da je svi neobično poštuju, a kasnije sam čuo da je to bila djevojka koja je čudesno ozdravila po zagovoru blženog Ivana Merza." Za stogodišnji rođendan ing. Jerka Bauera Glas Koncila od 20. travnja 2008. objavio je s njime razgovor pod naslovom: „Poznavao sam dvojicu hrvatskih blaženika". Također je i Kalendar „Danica" od 2008. objavio o njemu članak pod naslovom: „Životni put jednog stogodišnjaka."
Dugogodišnja darovateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije austrijska nadvojvotkinja Anna Gabrielle von Habsburg-Lothringen posjetila je 7. listopada Caritasovu kuću na Savici-Šancima u Zagrebu, a dan kasnije i kuće u Brezovici i Oborovu. Sa sadašnjim radom kuće za smještaj majki i djece do 3 godine starosti "Kuća ljubavi" na Savici-Šancima upoznala ju je voditeljica kuće Ana Štimac, nakon čega je nadvojvotkinja pohvalila brojna poboljšanja koja je primijetila. Nakon obilaska, u razgovoru s ravnateljicom Caritasa s. Jelenom Lončar, nadvojvotkinja se zanimala i za aktualne zakonske odredbe u Hrvatskoj o donacijama Caritasu. Prilikom posjeta Caritasovoj zaštitnoj radionici za osobe s invaliditetom visoka gošća iz Belgije bila je oduševljena ručnim radovima koji se ondje izrađuju, te je neke od njih primila na dar. Među rukotvorinama posebno ju je obradovao suvenir 75. obljetnice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Ovom prilikom nadvojvotkinja je darivala kuću za djecu dječjim potrepštinama, a zaštitnu radionicu sirovinama za rad u vrijednosti od 500 eura.
U srijedu prijepodne, 8. listopada, nakon obilaska Caritasove kuće za rehabilitaciju djece "Bl. Alojzije Stepinac" u Brezovici, nadvojvotkinja je čestitala voditelju kuće Zoranu Kljajiću na ugodnom ozračju koje je primijetila u susretu s djelatnicima i korisnicima te ustanove. Osvrćući se na restrukturiranje Caritasovih kuća, nadvojvotkinja je zaključila da je dobro što je došlo do reorganizacije Caritasa, a time i Brezovice, kako bi se osigurao kvalitetniji i individualniji rad s korisnicima. Korisnicima u Brezovici nadvojvotkinja je nedavno pomogla nabavom protočnog stroja za pranje suđa vrijednog 38.569 kuna, a ovom prilikom obećala je novčanu pomoć za dovršenje sjenice koja se nalazi u prostranom dvorištu brezovičke kuće.
Posjet nadvojvotkinje Caritasovoj kući za zbrinjavanje odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem "Sv. Vinko Paulski" u Oborovu protekao je u posebno dobrom raspoloženju budući da je riječ o ustanovi kojoj je dosad najviše pomagala svojim donacijama. Naime, otkako je počela pomagati zagrebačkom Caritasu nadvojvotkinja svake godine posjeti kuću u Oborovu uvijek iznova naglašavajući da su rijetki domovi koji se tako dobro brinu za svoje korisnike. Jedna od posljednjih donacija bila je pomoć u kupnji linije za pranje suđa, a ovom prigodom kući je pružila pomoć kupnjom lijekova. Nakon obilaska oborovske kuće, baš kao i prilikom posjeta kućama na Savici-Šancima i Brezovici, nadvojvotkinja je sa zadovoljstvom primijetila značajna poboljšanja u kvaliteti smještaja i pružanju njege korisnicima.
Nadvojvotkinja austrijska von Habsburg-Lothringen prije trideset i sedam godina osnovala je u Belgiji humanitarnu organizaciju s ciljem pružanja pomoći zemljama koje su nekada bile dijelom Habsburške monarhije. Prve donacije poslala je u Hrvatsku 1991. godine, potaknuta ponajviše susretom s tadašnjom ravnateljicom Caritasa Jelenom Brajšom, ali i stoga što je i sama obiteljskim vezama povezana s Hrvatskom. Tijekom svih ovih godina s velikim zanimanjem prati i osluškuje potrebe Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te ga pomaže moralno, materijalno i financijski.