Benedikt XVI. - Papa Pio XII. se neumorno zalagao za mir i zaštitu progonjenih, a na poseban način Židova

U mučnim godinama totalitarizama i svjetskih sukoba, Pio XII. je svjedočio da je samo Krist istinska ljudska nada – istaknuo je papa Benedikt XVI. danas (9. listopada) na Svetoj Misi u Bazilici svetoga Petra, koju je služio u prigodi 50. obljetnice preminuća sluge Božjega Eugenia Pacellija. Na euharistijskome slavlju, na kojemu su sudjelovali sinodski oci, Papa je podsjetio na neumorno zalaganje Pija XII. za mir i zaštitu progonjenih, a na poseban način Židova. Osim toga, Sveti je Otac istaknuo i izvanrednu aktualnost nauka pape Pacellija, koji je – kako je rekao – za vjernike i dalje sigurni oslonac. Nakon Mise Sveti je Otac sišao u vatikansku kriptu, gdje se, pred grobom Pija XII. sabrao u molitvi.
Prepuštanje u milosrdne Božje ruke – to je – prema riječima pape Benedikta XVI. bilo ponašanje koje je obilježavalo Pija XII. tijekom njegova dugog papinstva, koje je počelo u vrijeme dok su se nad Europom, a i nad ostatkom svijeta nadvijali mračni oblaci Drugoga svjetskog rata. Sveti se Otac dugo zadržao na zalaganju za mir svojega poštovanog prethodnika, koje je počelo još i prije nego što je postao papa, dok je bio apostolski nuncij u Njemačkoj. Ostavio je za sobom zahvalno sjećanje, posebice zbog suradnje s Benediktom XV. u pokušaju zaustavljanja 'uzaludnoga krvoprolića' velikoga rata, te zbog toga što je već u samome početku uočio opasnost od strahovite nacionalsocijalističke ideologije s njezinim pogubnim antisemitskim i antikatoličkim korijenom. U vremenu obilježenome totalitarizmima, - rekao je nadalje Sveti Otac – kada je primijetio sve manje sigurnosti za ljude, Pio XII. je osjetio snažnu potrebu, kroz stalni ozbiljni napor, prianjati uz Krista, jedinu sigurnost koja ne prolazi. Riječ Božja je tako postala svjetlo na njegovu putu, na kojemu je papa Pacelli tješio izbjeglice i progonjene, na kojemu je morao brisati suze boli i oplakivati bezbrojne žrtve rata. Samo je Krist istinska ljudska nada; samo se pouzdanjem u Njega ljudsko srce može otvoriti ljubavi koja pobjeđuje mržnju – naglasio je Papa.
Svjetski sukob istaknuo je ljubav pape Pacellija prema njegovu dragom Rimu, koji je više puta odbio napustiti. Tu je ljubav posvjedočio intenzivnim karitativnim radom koji je potaknuo u zaštitu progonjenih, i to bez obzira na vjeru, etničku pripadnost, nacionalnost ili političko uvjerenje – naglasio je Sveti Otac te podsjetio na božićnu poruku iz 1942. godine, u kojoj je Pio XII. osudio stanje stotina tisuća osoba kojima je prijetila smrt ili postupno slabljenje tijela. To je bilo jasno povezano s ubijanjem Židova. Često je djelovao potajno i tiho upravo stoga što je, u svjetlu konkretnih situacija toga slojevitog povijesnog trenutka, naslućivao da se samo na taj način može izbjeći još gore stanje, i spasiti što veći mogući broj Židova. Za te su mu njegove intervencije na svršetku rata upućeni brojni i jednoglasni izrazi zahvale, kao i u trenutku preminuća, od najviših predstavnika židovskoga svijeta – napomenuo je Sveti Otac te citirao izraelsku ministricu vanjskih poslova Goldu Meir, koja je istaknula kako se u trenutku najstrašnijega mučeništva židovskoga naroda, glas Pija XII. uzdigao u korist žrtava.
Papa je, osim toga, istaknuo kako su zbog povijesnih rasprava o liku Pija XII., koje nisu uvijek bile mirne, zanemareni drugi vidici njegova bogatog papinstva, te podsjetio na riječi pape Montinija o Eugeniu Pacelliju. Pavao VI., koji je dugo bio njegov vjerni suradnik, opisao ga je kao učenoga čovjeka, pozornoga istraživača, otvorenoga novim putovima istraživanja i kulture, s uvijek čvrstom i dosljednom vjernošću, kako načelima ljudske razumnosti, tako i nedodirljivome sadržaju vjerskih istina. Pio XII. je po brojnim vidicima bio prethodnik Drugoga vatikanskog sabora. Papa je tako podsjetio na neke bitne dokumente njegova nauka. Enciklika „Mystici Corporis“ bila je, primjerice, temelj za dogmatsku konstitutciju „Lumen Gentium“. Potom je istaknuo važnost enciklike „Divino Afflante Spiritu“ za proučavanje biblijskih tekstova, kao i enciklike „Mediator Dei“, koja je potaknula liturgijski pokret. Sveti je Otac, između ostaloga, spomenuo i važan poticaj koji je papa Pacelli dao misionarskome djelovanju, te njegovo promicanje uloge laika u crkvenome životu. Na koncu propovijedi, Sveti je Otac napomenuo kako je, dok se molimo da se uspješno nastavi kauza za beatifikaciju sluge Božjega Pija XII., lijepo spomenuti se da je svetost bila njegov ideal, i to ideal koji je predlagao svima. Podsjetivši na koncu proglašavanje dogme o Uznesenju Djevice Marije, 1950. godine, Papa je naglasio kako nas Eugenio Pacelli poziva da gledamo Mariju kako bi nam pomogla sve više cijeniti vrednotu života na zemlji, te upravljati pogled prema cilju vječnoga života.
Riječima kojima se u propovijedi osvrnuo na kauzu za beatifikaciju sluge Božjega Pija XII., koja je u tijeku, Papa je želio jasno izraziti svoje duhovno sjedinjenje želji koja je raširena u Božjemu narodu – rekao je otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, odgovarajući na pitanja nekih novinara. Pa ipak, - pojasnio je o. Lombardi – Sveti se Otac nije osvrnuo na sljedeće korake u kauzi, kao ni na vrijeme koje je za to potrebno, odnosno na potpisivanje dekreta o priznavanju herojskih kreposti, koji je preduvjet za priznavanje čuda.