Marijanska svetišta su mjesta dijaloga

Mjesta koja čuvaju sjećanje na izvanredne vjerske događaje, mete hodočašća gdje se susreću kršćani, Židovi i muslimani, privilegirani molitveni prostori, to su marijanska svetišta koja svakodnevno prihvaćaju milijune hodočasnika iz čitavoga svijeta – istaknuo je nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika, na skupu 'Europske mreže marijanskih svetišta' u Saragozzi. Nadbiskup je u svome izlaganju govorio o vezi između marijanskih svetišta i papa, podsjetivši na posljednja putovanja pape Benedikta XVI.
Oko 680 marijanskih svetišta u Njemačkoj, u Italiji i Španjolskoj više od 2 tisuće, potom Gospa Gvadalupska u Meksiku, Gospa od Zdravlja u Vailankanniju u Indiji, Lourdes, Fatima, Loreto i Pompeji u Europi svaki dan bilježe sve veći broj hodočasnika. Poslanje marijanskih svetišta je Mariju predlagati kao uzor za nasljedovanje, put kojim se stiže do Krista – kazao je nadbiskup. Marijanska su svetišta od samoga početka kršćanstva znakovita mjesta za vjernike koji žele „upoznati i otkriti svoje korijene te ići stopama apostola. Ona mogu poticati miroljubivi suživot između ljudi i raznih vjerskih konfesija kao u nekim zemljama, gdje su hodočašća odigrala ključnu ulogu povezivanja između kršćana, Katoličke crkve i istočnoga obreda, također između židovskih i muslimanskih zajednica. Tako marijanska svetišta – istaknuo je nadbiskup – pružaju prigode za dijalog i mirno sučeljavanje, za susret između po vjeri pomirenih vjernika.
Zadaća je Papinskoga vijeća za pastoral selilaca i putnika – dodao je nadbiskup – promicati potporu hodočasnicima, proučavajući razne tradicije i vrjednujući nove inicijative, jer duhovno putovanje je iskustvo koje mora pridonijeti moralnom i religioznom odgoju. Stoga su potrebni susreti između upravitelja svetišta i ravnatelja hodočašća. Marijanska svetišta su također mjesta u kojima prikladna kateheza može postati istinska evangelizacija, mjesta pročišćavanja i preobrazbe a ne duhovni trgovački centri – zaključio je nadbiskup i dodao kako se na hodočašće ide radi obraćenja srca, traženja oprosta i oslobađanja od krivnje, radi traženja milosti ili očitovanja zahvalnosti. Važno je dakle brinuti se o pastoralu prihvata i liturgijskim slavljima kako bi se hodočasniku omogućio rast u svetosti kao i preobraženje života.