Najljepšu priredbu koju jedan narod može ponuditi jest vlastita vjera

Najljepšu priredbu koju jedan narod može ponuditi jest vlastita vjera. U ovome trenutku rukom diram ganutljivi prikaz vjere koja vas nadahnjuje, doista sam zadivljen. Rado sam prihvatio poziv doći na vaš prelijepi otok u prigodi 100. obljetnice proglašenja Gospe glavnom zaštitnicom Sardinije. Danas mi zajedno s divnom prirodom koja vas okružuje svjedočite žarku pobožnost koju gajite prema Presvetoj Djevici. Zahvaljujem vam na ovome svjedočanstvu – rekao je Sveti Otac na početku homilije.
Nakon pozdrava crkvenim i nazočnim civilnim vlastima Sardinije, Papa je uputio pozdrav svećenicima, posebice zajednici otaca mercedara, đakonima, redovnicima i redovnicama te svima koji su putem radija i televizije duhovno ujedinjeni s molećom zajednicom, posebno ističući djecu. Danas je dan Gospodnji, ali nam liturgija – zbog posebne okolnosti – predlaže prigodna čitanja posvećena Blaženoj djevici. Riječ je o tekstovima tradicionalno predviđenima za Marijino rođenje, koje se već stoljećima slavi 8. rujna, datum kada je u Jeruzalemu bila posvećena bazilika izgrađena nad kućom svete Ane, majke Blažene Djevice. Čitanja se zaista odnose na otajstvo rođenja. Prije svega zadivljujuće Mihejino proroštvo o Betlehemu, u kojemu se naviješta Mesijino rođenje. On će biti potomak kralja Davida, Betlehemac kao i on, ali će njegov lik nadmašiti granice ljudskoga: „njegovi su počeci – ustvari – od starina, gube se u dalekim vremenima, u vječnosti, njegova će se vlast rasprostrijeti sve do krajeva zemaljskih, a to će biti i granice mira. Dolazak toga Gospodnjeg pomazanika, koji će označiti početak narodnoga oslobađanja, prorok opisuje zagonetnim izrazom: „dok ne rodi ona koja ima roditi“. Tako nas liturgija – povlaštena škola vjere – uči u Marijinu rođenju prepoznati izravnu vezu s rođenjem Pomazanika, Davidova sina – primijetio je Benedikt XVI., dodavši kako nam ulomak iz evanđelja govori o Isusovu rođenju. Marijina uloga u povijesti spasenja u tome ulomku je očita. Marijino se postojanje posvema odnosi na Krista, posebice na njegovo utjelovljenje: „Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist“. U Matejevu rodoslovlju nema kontinuiteta, ali je upravo u tome ljepota Božjega plana, koji poštujući ljudsko oplođuje ga iznutra, čineći da iz ponizne nazaretske Djevice procvjeta najljepši plod njegova stvaralačkog i otkupiteljskog djela. Evanđelist u prvi plan stavlja Josipovo zbunjenost, njegovu nutarnju dramu, njegovu jaku vjeru i odluku prožetu ljubavlju prema zaručnici. Božja i Marijina ljepota su nerazdvojive u Josipovu srcu, on zna da među njima ne može biti suprotnosti: On u Bogu traži odgovor, a nalazi ga u Božjoj riječi i Svetom Duhu: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i dat će mi ime Emanuel“. Ponovno možemo razmišljati o ulozi koju Marija zauzima u spasiteljskom Božjem nacrtu, koji nalazimo u drugome čitanju, u Pavlovoj poslanici Rimljanima. Pavao sažeto izražava što je s natpovijesnog gledišta ljudsko postojanje: parabola spasenja koja polazi od Boga i k njemu se ponovno vraća, vodi je i upravlja Božja ljubav. Božji je plan cjelovito prožet božanskom slobodom, koja od ljudske slobode očekuje temeljni doprinos: odgovor stvorenja na Stvoriteljevu ljubav. U tom okviru ljudske slobode zamjećujemo Marijinu nazočnost, iako nije spomenuta. Ona je ustvari, u Kristu, prvakinja i uzor svima koji ljube Boga. U Isusovu predodređenju upisano je Marijino predodređenje, i svake ljudske osobe. U sinovu „evo me“ nalazi se vjeran odjek majčina „evo me“, kao i evo me sve djece posinjene u Sinu – ustvrdio je Benedikt XVI. potom se obratio građanima Cagliarija i svim otočanima.
I vaš je narod, zahvaljujući vjeri u Krista i duhovnom majčinstvu Marije i Crkve, pozvan uključiti se u rodoslovlje evanđelja. Kršćanstvo se na otoku rodilo iz krvi mučenika koji su ovdje svoj život dali iz ljubavi prema Bogu i ljudima. U vašim je rudnicima odjeknula riječ koju je donio papa Poncijan i svećenik Hipolit, kao i drugi mučenici poradi vjere u Krista. Svjedočanstvo mučeništva osvojilo je ponosni duh Sardinaca koji su spontano protivni svemu što dolazi s mora. Sardinija nikada nije bila heretička zemlja, njezin je narod uvijek očitovao sinovsku vjernost Kristu i Petrovoj stolici. Vaša je vjera uvijek bila sastavnica vašega identiteta – primijetio je Papa i spominjući brojne otočke svece koji su se resili vjernošću, dostojanstvom, suzdržljivošću, umjerenošću i predanošću. A tek vaša ljubav prema Gospi! Ovdje ustvari slavimo veliki čin vjere, koji su vaši očevi učinili prije stotinu godina povjeravajući svoj život Majci Kristovoj, kada su je odabrali za glavnu zaštitnicu otoka. Oni tada nisu mogli znati da će dvadeseto stoljeće biti veoma teško, ali su bez sumnje u Marijinu okrilju nalazili snagu u sučeljavanju s nadošlim teškoćama, posebice u dva svjetska rata. Drugačije nije moglo biti. Vaš otok nije mogao nego Mariju imati za zaštitnicu. Ona je majka, kćer i zaručnica u pravom smislu riječi, kako vi običavate reći. Majka koja ljubi, štiti, savjetuje, tješi, daje život, da se život rađa i traje. Kćer koja je dika obitelji, uvijek pozorna na potrebe braće i sestara, brižna da joj kuća bude lijepa i ugodna. Zaručnica oboružana vjernom i strpljivom ljubavlju, žrtvom i nadom. Mariji je na Sardiniji posvećeno 350 crkvi i svetišta. Majke se ugledavaju u poniznu nazaretsku djevicu, koja je omogućila da Riječ postane tijelom. Dobro znam da je Marija u vašim srcima. Nakon 100 godina danas joj želimo zahvaliti za zaštitu, obnoviti joj svoju vjernost, priznajući u njoj Zvijezdu nove evangelizacije, u čijoj školi valja učiti kako Krista Spasitelja nositi današnjim muškarcima i ženama. Neka vam Ona pomogne Krista nositi obiteljima, malim kućnim crkvama i stanicama društva, kojemu je danas više nego ikad potrebno ufanje i potpora na duhovnoj i društvenoj razini. Neka vam pomogne naći prikladne pastoralne strategije kako bi Krista sreli mladi, po prirodi nositelji novoga poleta, ali također često žrtve raširenoga nihilizma, žedni istine i ideala upravo onda kada se čini da ih niječu. Neka vas učini kadrima evangelizirati radništvo, gospodarstvo, politiku kojoj treba novi naraštaj zauzetih vjernika, sposobnih s mjerodavnošću i moralnom strogoćom tražiti rješenja za održivi razvoj. U svim tim vidicima kršćanskoga zauzimanja uvijek možete računati na vodstvo i potporu Svete Djevice. Stoga se povjerimo njezinom materinskom zagovoru – potaknuo je Benedikt XVI. Marija je luka, utočište i zaštita sardinijskom narodu, koji u sebi ima snagu hrasta. Prolaze oluje, a hrast odolijeva; buktaju požari, a hrast ponovno ozeleni; nadođe suša,a hrast ponovno pobijedi. Radosno dakle obnovimo svoju posvetu brižljivoj Majci. Siguran sam da će se sardinijski naraštaji penjati svetištu Gospe di Bonaria kako bi zazivali njezinu zaštitu. Tko se povjeri Gospi di Bonaria, mislostivoj i moćnoj majci, nikada se neće razočarati. Marijo, Kraljice mira i Zvijezdo nade, zauzimaj se za nas. Amen! – zaključio je Benedikt XVI.